USKOK je, nakon provedene istrage, podigao optužnicu pred Županijskim sudom u Rijeci protiv 11 hrvatskih državljana (1966., 1959., 1969., 1984., 1958., 1979., 1964., 1980., 1982., 1984., 1969.), pet državljana Srbije (1967., 1969., 1966., 1973., 1977.) i jedne njemačke državljanke (1984.) zbog zlouporabe opojnih droga. (26. 6. 2008.)
Optužnicom se prvookrivljeniku Đ. B. i drugookrivljeniku Z. B. stavlja na teret da su se krajem 2003. godine, u Rijeci, udružili radi krijumčarenja kokaina iz Venezuele u Hrvatsku i njegove daljnje preprodaje na hrvatskom i slovenskom ilegalnom narko-tržištu. Oni su, prema prethodnom dogovoru, uložili novčana sredstva za kupnju kokaina i zajedno financirali troškove krijumčarenja. Tako su jednu mušku osobu uputili iz Ljubljane u Karakas u Venezueli, time da mu je prvookrivljenik donio avionsku kartu iz Zagreba u Ljubljanu, odvezao ga u zračnu luku Ljubljana gdje mu je predao 600 USD uz uputu da će ga u Karakasu dočekati muškarac koji će ga smjestiti u hotel i od kojeg će preuzeti 2,5 kilograma kokaina. Nakon mjesec dana boravka u Karakasu taj je muškarac preuzeo kofer s 3,3 kilograma kokaina koji je prema uputi trebao prenijeti avionom preko Frankfurta i Ljubljane u Hrvatsku. U Ljubljani je za to trebao dobiti unaprijed obećanu nagradu od 2.500 eura. Međutim, 29. prosinca 2003. službenici njemačke carine uhitili su ga u zračnoj luci u Frankfutrtu.
Optužnicom se okrivljenici terete da su se, od sredine 2006. do 5. srpnja 2007., u Rijeci i drugim područjima Hrvatske, Srbije i Perua, zajedno s drugim nepoznatim osobama, povezali u zajedničko djelovanje radi kontinuiranog krijumčarenja kokaina iz Perua u Hrvatsku i Srbiju. Tako su prvookrivljenik Đ. B. i šestorica okrivljenika dogovorili zajedničko financiranje nabave i troškova krijumčarenja kokaina kojeg su nabavljali po cijeni od 5.000 eura za kilogram, a njegovom su prodajom na ilegalnom narko tržištu postizali iznos od najmanje 40.000 eura. Potom su, nudeći zaradu od najmanje 2.000 eura angažirali ostale okrivljenike i druge nepoznate osobe kao kurire. Kurire su upućivali u Limu u Peru, time da su im kupovali avionske karte, vozili ih u zračne luke, po potrebi im slali novac putem Western Uniona i osiguravali im osobe za prihvat u Limi. Nabavljeni kokain su trećeokrivljenik, jedanaestookrivljenik i dvanaestookrivljenik, po uputama Đ. B., davali kuririma koji su ga potom gutali i tako sakrivenog prenosili zračnim putem u Zagreb, Beograd i Milano. Kurire je u Srbiji preuzimao osmookrivljenik dok je sedmookrivljenik bio zadužen za njihov prihvat i smještaj u Hrvatskoj kao i za davanje medikamenata kako bi što lakše analnim putem izbacili iz sebe prethodno progutanu drogu.
Tako prenesenu drogu sedmookrivljenik je, u dogovoru s prvookrivljenikom, drugookrivljenikom i četvrtookrivljenikom donosio na dogovorena mjesta radi daljnje distribucije. Drugookrivljenik je kokain distribuirao nepoznatim osobama a prvookrivljenik i četvrtookrivljenik su manji dio predavali desetookrivljeniku koji ga je preprodavao u Srbiji. Veći dio kokaina skladištili su kod petookrivljenika koji ga je pripremao za uličnu distribuciju krajnjim korisnicima koju je vršio zajedno sa šestookrivljenikom.
Na opisani način su prokrijumčarili oko sedam kilograma kokaina.
U optužnici je predloženo produljenje pritvora protiv sedmorice okrivljenika.