Kaznena prijava
Kaznena prijava je obavijest državnom odvjetniku o postojanju osnovane sumnje da je određena osoba počinila u zakonu propisano kazneno djelo.
O kaznenoj prijavi
Prijavu može podnijeti svaka osoba jer je u interesu države otkriti počinitelje kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti. Prema tome, svaka pravna i fizička osoba koja ima ozbiljna i određena saznanja o kaznenom djelu i počinitelju može o tome izvijestiti policiju, odnosno podnijeti na zapisnik prijavu u državnom odvjetništvu ili policiji.
Iako Zakon o kaznenom postupku ne određuje pojam kaznene prijave niti njezin sadržaj, naglašavamo kako kaznena prijava nije obična obavijest o nekom događaju, ona ima formalan učinak jer je državni odvjetnik dužan po njoj postupati i utvrditi je li prijava osnovana, a u slučaju odbačaja prijave o tome izvijestiti osobu oštećenu kaznenim djelom.
Imajući u vidu učinke kaznene prijave i moguće štetne posljedice za osobu koja je prijavljena kod podnošenja prijave na zapisnik, prijavitelj mora biti upozoren na posljedice lažnog prijavljivanja.
U članku 304. Kaznenog zakona opisano je kazneno djelo - Lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Navedeno kazneno djelo čini ona osoba koja prijavi bilo pisano, komunikacijskim sredstvom ili usmeno neku osobu da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti iako zna da to nije istina. Isto djelo čini i onaj tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo (dakle ne i određenu osobu da ga je počinila), iako zna da to nije istina, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga, ili tko sebe prijavi kao počinitelja takvog djela a to nije istina.
Dakle, kaznena prijava se podnosi kada pravna ili fizička osoba ima određena saznanja o počinitelju kaznenog djela i/ili kaznenom djelu, odnosno kada je oštećena počinjenim kaznenim djelom.
Uobičajena forma i sadržaj kaznene prijave
Zakon o kaznenom postupku ne propisuje formu kaznene prijave, ali da bi državni odvjetnik mogao postupati, prijava protiv poznate osobe trebala bi sadržavati:
- a) Ime i prezime počinitelja i adresu, i ako raspolažemo tim podacima, navesti godine starosti počinitelja, imena roditelja, zanimanje i druge podatke na temelju kojih je lakše odrediti o kojoj se osobi radi.
- b) Što detaljnije opisati događaj (jasni opis) i obavezno navesti mjesto i vrijeme počinjenja kao i druge okolnosti koje mogu pomoći policiji i državnom odvjetništvu u daljnjem radu.
- c) Naziv i zakonski članak određenog kaznenog djela iz Kaznenog zakona možemo navesti, ali to nije nužno. Naime, državnog odvjetnika ne veže kvalifikacija navedena u kaznenoj prijavi budući da on odlučuje o kojem se kaznenom djelu radi na temelju utvrđenih podataka i činjenica.
- d) Nužno je navesti na osnovu kojih dokaza i činjenica proizlazi da je prijava osnovana:
1. imena osoba koje imaju saznanja o počinjenom kaznenom djelu, naravno ako raspolažemo tim podacima,
2. treba priložiti sve dokaze kojima raspolažemo, pismena koja mogu pomoći državnom odvjetniku i policiji u provođenju izvida. - e) Ime i prezime oštećene osobe i njegova adresa.
- f) Podatke o podnositelju kaznene prijave (ime i prezime adresa). Ako je kaznenu prijavu podnijela određena osoba, državni odvjetnik mora tu prijavu riješiti uz obavijest oštećenoj osobi. Napominjemo kako državni odvjetnik i policija postupaju i na osnovu anonimne prijave.
Anonimna kaznena prijava
Državno odvjetništvo u pravilu postupa samo po onim anonimnim kaznenim prijavama iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo, odnosno razumna vjerojatnost da će se izvidima o tome i prikupiti potrebni podaci.
Kada se radi o kaznenoj prijavi ili drugom podnesku poznate osobe državni odvjetnik mora ili pokrenuti kazneni postupak ili toj osobi; dostaviti rješenje o odbačaju kaznene prijave, odnosno obavijestiti je da je utvrdio kako ne postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti. Kada je primio anonimnu kaznenu prijavu ili drugi podnesak u kojem se navodi da je počinjeno kazneno djelo, odnosno tko je počinitelj, državni odvjetnik će tu prijavu ili podnesak razmotriti jednako pažljivo kao i kaznenu prijavu ili drugi podnesak poznate osobe.
Državni odvjetnik razmatra anonimnu kaznenu prijavu s posebnom pozornošću, jer uvijek postoji mogućnost lažnog prijavljivanja kaznenog djela i/ili određene osobe kao počinitelja. Za razliku od slučaja kada prijavu podnosi poznata osoba, osoba koja podnosi anonimnu prijavu ne izlaže se opasnosti kaznenog progona ako je podnijela lažnu prijavu, pa postoji veća vjerojatnost prijavljivanja neke osobe s ciljem nanošenja štete toj osobi i s ciljem njezinog diskreditiranja.
Naime, ako je kaznenu prijavu podnijela poznata osoba, koja zna da nije počinjeno kazneno djelo ili zna da ga nije počinila osoba koju prijavljuje, ta osoba se izlaže kaznenom progonu (članak 302. Kaznenog zakona) i zbog toga ne dolazi do neosnovanih prijavljivanja, odnosno takva prijavljivanja svedena su na najmanju moguću mjeru. Međutim, kada je u pitanju anonimni podnositelj tada nema njegove odgovornosti, jer on nije poznat i može prijaviti bilo koju osobu za bilo koju radnju koje se sjeti i za koju smatra da je njome počinjeno kazneno djelo.
Stoga, državno odvjetništvo u pravilu postupa samo po onim anonimnim kaznenim prijavama iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo, odnosno razumna vjerojatnost da će se izvidima o tome i prikupiti potrebni podaci. U pravilu to je ona anonimna prijava koja sadrži relevantne podatke o osobama i činjenicama na temelju kojih se prijavljeno kazneno djelo može dokazati. Iskustva iz prakse pokazuju da će se raditi o utemeljenoj anonimnoj prijavi u pravilu u onim slučajevima u kojima osoba koja ima saznanja da je kazneno djelo počinjeno, koja zna tko ga je počinio, ne želi doći u državno odvjetništvo ili policiju i prijaviti to kazneno djelo, jer strahuje da će zbog toga snositi štetne posljedice. To su ozbiljne anonimne kaznene prijave u kojima podnositelj detaljno i informativno navodi tko je počinitelj i kako to utvrditi, odnosno dokazati.
Po takvim anonimnim prijavama će državno odvjetništvo postupati, dok u drugim slučajevima kada se radi samo o tvrdnjama podnositelja u svezi kojih ne daje nikakve podatke kako bi se te tvrdnje provjerile, državno odvjetništvo nema osnova za postupanje. Slično je i s drugim anonimnim podnescima koje prima državno odvjetništvo, a u kojima anonimni pošiljatelji navode kako je neka osoba počinila kazneno djelo bez navođenja podataka kako to i utvrditi. Ti podnesci ne daju osnova za pokretanje kaznenog progona i državno odvjetništvo po njima ne može postupati. Ono ih samo može, ako i za to ima osnova, dostaviti tijelima otkrivanja kao informaciju o mogućem počinjenju kaznenog djela ili počinitelju.