USKOK je istražnom sucu Županijskog suda u Splitu podnio istražni zahtjev protiv dvojice hrvatskih državljana (1946. i 1953.) zbog osnovane sumnje da su počinili više kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti te poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti. (15. 10. 2008.)
Osnovano se sumnja da je prvoosumnjičenik 9. svibnja 2001. u Visu, kao predstojnik Centra za socijalnu skrb Split - Podružnica Vis, na zahtjev drugoosumnjičenika i u cilju da mu pribavi protupravnu imovinsku korist, u dva navrata donio nezakonito rješenje.
Drugoosumnjičenik je, kao punomoćnik svoje majke koja je navodno namjeravala kupiti zemljište i kuću u Visu a čiji je vlasnik bila jedna ženska osoba kojoj je Centar za socijalnu skrb Split odredio stalnog skrbnika zbog poslovne nesposobnosti, kao stvarni kupac ponudio sklapanje kupoprodajnog ugovora i cijenu za navedene nekretnine od 67.000 kuna. Potom je prvoosumnjičenik, bez pribavljene propisane procjene nekretnina od strane Porezne uprave te znajući kako je vrijednost nekretnina daleko veća, donio rješenje kojim se odobrava skrbniku prodaja nekretnina pa je 27. rujna 2001. i zaključen ugovor o kupoprodaji po ponuđenoj cijeni od 67.000 kuna iako je naknadnom procjenom utvrđena stvarna vrijednost nekretnina u iznosu od najmanje 293.188 kuna.
Na opisani način je drugoosumnjičenik pribavio nepripadnu imovinsku korist od najmanje 226.188 kuna a za koji su ujedno oštetili vlasnicu nekretnina.
Nadalje, prvoosumnjičenik je i 18. lipnja 2002. u Visu, postupajući u istom svojstvu, ponovno donio nezakonito rješenje. Naime, opet je na zahtjev drugoosumnjičenika, koji je prethodno ponudio sklapanje kupoprodajnog ugovora za drugo zemljište i drugu kuću u Visu, vlasništvo iste štićenice a po cijeni od 56.000 kuna, znajući kako je vrijednost i ovih nekretnina puno veća, bez pribavljene propisane procjene nekretnina od strane Porezne uprave, donio rješenje kojim se odobrava i ta prodaja, nakon čega je 26. lipnja 2002. zaključen kupoprodajni ugovor po ponuđenoj cijeni.
Naknadnom procjenom i usporedbom cijena po kojima su prodavane slične nekretnine u navedenom razdoblju utvrđeno je kako je stvarna vrijednost prodanih nekretnina iznosila najmanje 400.000 kuna pa je za iznos od 344.000 kuna, što predstavlja razliku između stvarne vrijednosti i plaćenog iznosa, drugoosumnjičeniku pribavljena nepripadna materijalna korist te je ujedno za taj iznos oštećena štićenica Centra za socijalnu skrb. Novac od prodaje navedenih nekretnina stalni skrbnik je, uz znanje i odobrenje prvoosumjičenika, držao kod sebe iako je cjelokupni dobiveni iznos trebalo položiti na odgovarajući bankovni račun na ime štićenice.
Nakon smrti stalnog skrbnika njegova supruga je, u siječnju 2006. godine u Visu predala prvoosumnjičeniku 10.000 eura i 9.000 kuna koji je on zadržao za sebe. Prvoosumnjičenik, predstojnik Centra za socijalnu skrb Split, Podružnica Vis, nije imenovao novog skrbnika štićenici već je spis sa njenim slučajem odložio u arhivu kako bi prikrio opisano nezakonito postupanje. Ovom potonjom zlouporabom prvoosumnjičenik je oštetio štićenicu za iznos od najmanje 123.000 kuna pribavivši si o nepripadnu materijalnu korist u iznosu od najmanje 81.000 kuna.
Protiv prvoosumnjičenika je predloženo određivanje pritvora.