USKOK je, nakon provedene istrage, podigao pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu protiv devetero hrvatskih državljana i to S. J. (1965.), M. J. (1957.), D. Š. ( 1964.), M. T. (1973.), V. N. (1955.), B. U. (1974.), D. R. (1947.), B. S. (1964.) i D. S. (1964.) zbog počinjenja više kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela, primanja i davanja mita, zlouporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja isprava. (19. 2. 2009.)
Optužnicom se umirovljenu medicinsku sestru S. J. tereti da je od kraja studenog 2005. do 11. veljače 2008. na području Splita i Zagreba povezala ostale okrivljenike u zajedničko djelovanje s ciljem pribavljanja nepripadne materijalne koristi od većeg broja raznih korisnika kojima su također, omogućili stjecanje statusa HRVI i drugih prava koja proizlaze iz tog statusa na temelju Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji čime su im pribavili znatnu materijalnu dobit na štetu državnog proračuna.
Okrivljenici, među kojima su petorica liječnika od kojih je jedan u mirovini, dogovorno su postupali prema unaprijed utvrđenoj cijeni svake pojedine usluge.
Okrivljenica S. J. je osobno i uz posredovanje svojeg supruga M. J. i vozača u HZMO-u u Splitu D. Š., nalazila zainteresirane osobe i od njih zahtijevala iznose koji su se, zavisno o pojedinoj usluzi, kretali od 4.200 do 6.500 eura a od kojih je najmanje deset posto zadržavala za sebe. Tako je za sve zainteresirane osobe i zavisno od određene potrebne dijagnoze od bolničkog tehničara M. T. i umirovljenog liječnika B. S. naručivala izradu neistinitih liječničkih nalaza za koje im je na njihovo traženje plaćala od 100 do 300 eura po nalazu, a na traženje liječnika D. S. plaćala iznose od 250 do 300 kuna po nalazu.
Nadalje, S. J. je dostavljala osobne podatke osoba i njihove radne sposobnosti okrivljenom M. T. te ga upućivala na upis dijagnoza potrebnih za pozitivne ocjene vještaka mjerodavnih povjerenstava. On je, prema dogovoru i uputama okrivljenih B. S. i D. S. na osobnom računalu u formatirane nalaze pojedinih zdravstvenih ustanova upisivao osobne podatke korisnika, protokole i dijagnoze kao da su korisnici pregledani i liječeni od liječnika raznih specijalnosti te da su im utvrđene ozljede i bolesti o nesposobnosti za rad za željeni stupanj invalidnosti. Potom je tako izrađene nalaze dostavljao okrivljenim B. S. i D. S. koji su ih ovjeravali lažnim pečatima i potpisima liječnika raznih specijalnosti a D. S. je izrađivao nalaze bez obavljenog pregleda. Također, S. J. je osobe koje su status i invalidske mirovine temeljile na dijagnozama psihičkih oboljenja upućivala na okrivljenog B. U. koji je, sukladno dogovoru, za iznos od 300 do 350 eura izdavao tražene liječničke nalaze i otpusna pisma koja je ovjeravao svojim pečatom i potpisom iako nije obavio preglede.
Tako prikupljenu neistinitu liječničku dokumentaciju je predavao okrivljenim S. J. i M. J. koji su je potom predavali zainteresiranim osobama kako bi od svojih doktora primarne zdravstvene zaštite ishodili prijedloge za ocjene radne sposobnosti i mišljenja radi vještačenja invalidnosti. Sukladno dogovoru, te osobe su dokumentaciju uz zahtjev predavale okrivljenom D. Š. koji je nalaze i potvrde u postojećim spisima osoba koje su ranije ocjenjivane o stradavanju, zamjenjivao novim i neistinito izrađenim nalazima te ih prema uputama S. J. dostavljao u rad okrivljenom D. R, liječniku vještaku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Splitu. On je, znajući da je dokumentacija osoba koje su posredstvom S. J. tražile utvrđenje određenog stupnja invalidnosti neistinita i nedostatna, za iznose od najmanje 1.000 do 2.000 eura donosio nalaz i mišljenje te davao traženu ocjenu o nastalom visokom stupnju invalidnosti i gubitku radne sposobnosti.
Prema prethodnom dogovoru sa S. J., je i V. N., liječnik vještak u Povjerenstvu za reviziju ocjene invalidnosti Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, za iznose od najmanje 1.000 do 2.000 eura utvrđivao visok postotak ocjene invalidnosti dok je u predmetima, u kojima je prvostupanjski liječnik vještak ranije utvrdio ocjene, ulagao neistinitu liječničku dokumentaciju na temelju koje je utvrđivao i viši omjer postotka invalidnosti.
Optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su na opisani način većem broju osoba omogućili stjecanje statusa HRVI, a temeljem tog statusa i prava na osobne invalidnine, opskrbnine, naknade troškova prijevoza, stjecanje dionica bez naplate i svih prava koja im pripadaju prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, kao i ishođenje prava na invalidske mirovine, povećanje utvrđenih iznosa tih mirovina čijom bi isplatom za državni proračun nastupila šteta velikih razmjera.