Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je optužnicu protiv hrvatskog državljanina (1951.) zbog počinjenja kaznenog djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona/11, i dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2 u svezi st. 1. KZ/11, te protiv hrvatskog državljanina (1947.), hrvatske državljanke (1980.) i hrvatskog državljanina (1976.) zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/1. (1. 10. 2020.)
Okrivljenicima se stavlja na teret da su od 2007. do 2010. godine u Šibeniku počinili kazneno djelo na način da je prvookrivljenik, kao direktor i vlasnik jednog trgovačkog društva, nagovorio drugookrivljenika, kao predsjednika uprave jedne banke, da banka izda četiri bankovne garancije za kredit kojeg je to trgovačko društvo tražilo od jedne strane banke, što je drugookrivljenik, protivno zakonu i internim propisima banke, i učinio. Budući da trgovačko društvo nije uredno vraćalo kredit, strana banka je aktivirala bankovne garancije i na taj način je banka podmirila neotplaćeni dio kredita, te su opisanim postupanjem okrivljenici oštetili banku za iznos od oko 19.656.279,70 kuna.
Prvookrivljenika i trećeokrivljenicu tereti se da su od kraja 2009. do 2012. godine u Šibeniku, kao odgovorne osobe u trgovačkom društvu, protivno Zakonu o trgovačkim društvima, kao fizičke osobe kupili dionice jedne banke, a te su dionice bile u vlasništvu tog trgovačkog društva, pa kad su postali vlasnici dionica, nisu ih otplaćivali, a dividendu su zadržavali za sebe. Nakon znatnog pada vrijednosti dionica vratili su ih trgovačkom društvu, ali po znatno višoj cijeni od one po kojoj su ih kupili. Na opisani su si način, a na štetu trgovačkog društva, pribavili protupravnu imovinsku korist u iznosu od oko 4.946.004,38 kuna.
Prvookrivljenika i četvrtookrivljenika tereti se da su u ožujku 2013. godine u Šibeniku, i to provookrivljenik kao direktor jednog trgovačkog društva i kao fizička osoba, a četvrtookrivljenik kao direktor drugog trgovačkog društva, sklopili sporazum na temelju kojeg je ovo drugo trgovačko društvo preuzelo dugovanje prvog trgovačkog društva prema prvookrivljeniku kao fizičkoj osobi u iznosu od oko 35 milijuna kuna, iako su znali da je stvarni iznos duga oko 21 milijuna kuna. Tereti ih se da su opisanim prvookrivljeniku kao fizičkoj osobi, a na štetu drugog trgovačkog društva, pribavili protupravnu imovinsku korist u iznosu od 13.545.263,41 kuna.