U Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku priveden je hrvatski državljanin (1951.) zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona te je doneseno rješenje o provođenju istrage protiv osumnjičenika. (16. 11. 2017.)
Postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik točno neutvrđenog dana tijekom 2015. godine; u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi; bračnom paru kao zainteresiranim kupcima neistinito prikazao da je isključivi vlasnik građevinskog zemljišta na kojem da, osim založnog prava banke, nema drugih tereta u korist trećih osoba niti da na predmetnoj nekretnini postoji ikakvo pravo trećih osoba koje bi moglo umanjiti, ograničiti ili osporiti pravo kupca, iako je u travnju 2014. godine s trećom osobom sklopio ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava upravo na toj nekretnini. Oštećenici su mu povjerovali i odlučivši od njega kupiti građevinsko zemljište za iznos od 380.000 eura, u lipnju 2015. godine, s njim sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnine temeljem kojeg su mu platili iznos od 138.000 eura, a u srpnju 2015. godine na račun banke, koja je imala založno pravo na nekretnini, platili još 205.000 eura, čime je brisana zabilježbe ovrhe nad odnosnom nekretninom.
Tereti ga se da je u kolovozu 2015. godine s oštećenim bračnim parom sklopio ugovor o kupoprodaji te nekretnine na iznos od 330.000 eura pa su mu oni, na ime stvarne ugovorene kupoprodajne cijene, isplatili još 37.000 eura. Nakon toga, u listopadu 2015. godine, založni vjerovnik kojem nije isplatio dug pred nadležnim sudom, je podnio prijedlog za ovrhu te ishodio zabilježbu ovrhe za odnosnu nekretninu zbog čega se oštećeni kupci nisu uspjeli uknjižiti kao vlasnici te nekretnine i tako ih oštetio za iznos od 2.997.000,00 kuna.
Nakon što je osumnjičenik ispitan, Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je donijelo rješenje o provođenju istrage, a osumnjičenik je pušten da se brani sa slobode.