Županijski sud u Osijeku je temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku donio presudu kojom je proglasio krivim M. Č. (1956.) zbog počinjenja više kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. i 4. KZ-a, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ-a i pokušaja zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ-a uz primjenu članka 33. KZ-a. Ujedno je proglasio krivim V. LJ. (1940.) zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. i 4. KZ-a.
Optuženi M. Č. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, a V. LJ. je izrečena uvjetna osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci i rokom kušnje u trajanju od četiri godine.
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku će protiv navedene presude podnijeti žalbu zbog odluke o kazni. (17. 2. 2006.)
Optuženog M. Č. tereti se da je 27. studenog 1995. kao predsjednik Uprave jednog trgovačkog društva iz Našica, a bez odluke Uprave i javnog natječaja, svome ocu S. Č. prodao poslovni prostor u vlasništvu društva za znatno manju vrijednosti čime mu je pribavio nepripadnu imovinsku korist od oko 232.000,00 kune. Od siječnja do svibnja 1999. godine u Našicama je sa J. P. (1951.), članom uprave društva, omogućio svojoj majci K. Č. stjecanje prava vlasništva na poslovnom prostoru u vlasništvu društva, ali za znatno manju vrijednost. Razlika do pune vrijednosti iznosi oko 1.297.000,00 kuna. Kazneni postupak protiv J. P. je izdvojen zbog njegove bolesti.
Od siječnja do rujna 1994. godine je protivno važećim propisima s računa društva uplatio 910.000,00 kuna Privredenoj banci Zagreb d.d. na ime otplate kredita i kamata za kupovinu dionica sebi i izabranim dioničarima društva. Krajem ožujka 1998. godine donio je odluku o otpisu navedenih potraživanja, čime je sebi i izabranim dioničarima pribavio nepripadnu imovinsku korist, odnosno oštetio društvo za oko 742.000,00 kuna.
U srpnju 1996. godine je na teret trgovačkog društva odobrio plaćanje ljetovanje sebi i članovima uprave društva s obiteljima čime je oštetio društvo za iznos od oko 149.000,00 kuna. Od srpnja 1993. do srpnja 1996. godine je nenamjenski potrošio oko 708.000,00 kuna za uređenje poslovnih zgrada i nabavku osnovnih sredstava, iako je ta sredstva tvrtka dobila od RFMIORH isključivo za provođenje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje invalida rada. Ujedno je 5. siječnja 2000. radi pribavljanja prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu tvrtke vrijednoj oko 508.000,00 kuna; a u korist druge tvrtke čiji je on jedini osnivač; potpisao sporazum o osiguranju potraživanja prikrivajući pri tome pravo stanje dugovanja i potraživanja između navedenih dviju tvrtki. Međutim, u dovršenju djela nije uspio, jer je nad tvrtkom iz Našica otvoren stečaj.
Također su M. Č. kao predsjednik Uprave trgovačkog društva iz Našica i V. LJ. kao član uprave društva sklopili ugovor kojim M. Č. kupuje dionice društva u vrijednosti od oko 49.000,00 kuna, a prema zajedničkom dogovoru, ugovor nisu evidentirali u računovodstvu društva niti je M. Č. platio te dionice.