Županijsko državno odvjetništvo u Zlataru je tijekom 2005. zaprimilo jedanaest tužbi policijskih službenika Policijske uprave krapinsko-zagorske kojima se od Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova traži isplata troškova mjesnog prijevoza. (9. 1. 2008.)
Naime, tužitelji - policijski službenici PU Krapinsko-zagorske smatraju da imaju pravo na troškove mjesnog prijevoza u slučajevima kada koriste međumjesni prijevoz, bez obzira jesu li imali stvarne izdatke ili ne.
Nasuprot tome, Županijsko državno odvjetništvo u Zlataru, koje zastupa Republiku Hrvatsku, smatralo je da je nadležna policijska uprava ispravno postupala neisplaćujući navedene troškove te da je u svemu ispoštovala odredbe kolektivnog ugovora jer tužitelji nisu imali nikakvih stvarnih izdataka za prijevoz.
Nadležni sudovi prihvatili su stav Županijskog državnog odvjetništva u Zlataru, a krajem 2007. takav stav prihvatio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske te je odbio reviziju tužitelja smatrajući da tužitelji u konkretnim slučajevima nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza od stanice međumjesnog prijevoza do mjesta rada jer taj prijevoz, s obzirom na udaljenost, niti moraju niti mogu koristiti.