Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je pred Županijskim sudom u Šibeniku optužnicu protiv hrvatskog državljanina D. S. (1967.) zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271 st. 2. u vezi s čl. 263 st. 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 271 st. 2. istog Zakona. (2. 12. 2008.)
Okrivljeniku se optužnicom stavlja na teret da je 30. kolovoza 2007. u Šibeniku, kao zapovjednik Vatrogasne zajednice Šibensko-kninske županije i zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Šibenik; a nakon što je oko 11,50 sati dobio obavijest da je u Nacionalnom parku Kornati na otoku Kornat izbio požar koji se uslijed jakog južnog vjetra širi po cijeloj dužini otoka; zapovjedio da se organizira skupina gasitelja za gašenje tog požara od pripadnika Javne vatrogasne postrojbe Šibenik i Dobrovoljnih vatrogasnih društava iz Tisnog, Vodica i Zablaća.
Na heliodrom su došli Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marinko Knežević, Nenad Alviž, Josip Klarić, Mate Bačić, Josip Zoričić, Šime Copić i Mate Gulam iz JVP Šibenik, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, mldb. Karlo Ševerdija, Ante Juričev Mikulin i Mario Jozić iz DVD-a Vodice, mldb. Marko Stančić, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Frane Lučić i ročni vojnik Josip Lučić iz DVD-a Tisno te Ivica Perković, Kristijan Popović i Krešimir Grgas iz DVD-a Zablaće.
Okrivljeni D. S. je nakon dolaska imenovanih, protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu, Zakona o vatrogastvu, Zakona o radu, Pravilnika o poslovima na kojima se ne smije zaposliti malodobnik i o poslovima na kojima se može raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti, Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, Popisa poslova s posebnim uvjetima rada, uvjeta koje moraju ispunjavati radnici i rokova za ponovnu provjeru sposobnosti radnika te Zakona o civilnoj službi i Pravilnika o određivanju pravnih osoba i tijela u kojima se obavlja civilna služba u Republici Hrvatskoj, zapovjedio da se svi ukrcaju u helikopter unatoč tome što je vidio okupljene gasitelje i znao za njihovu osposobljenost. Dakle, postupio je protivno prethodno navedenim zakonima i propisima, znajući da su obuku za desantiranje prošli samo Dino Klarić, Ivan Marinović i Nenad Alviž, dok ostali nisu prošli obuku, da ne smiju desantirati i da su nedovoljno osposobljeni za obavljanje ovakve vrste protupožarne intervencije te da su među njima dvojica malodobnika i jedan civilni ročnik.
Optužnicom ga se nadalje tereti da unatoč tome što ga je u dva navrata zapovjednik požarišta Dino Klarić izvijestio o velikom požaru, njegovu širenju velikom brzinom zbog čega ga ne mogu kontrolirati a i da je komunikacijska veza jako slaba i situacija opasna, ali i nakon što su mu iste informacije dojavili Josip Klarić i Nenad Alviž te pilot kanadera Stjepan Lešković koji je zatražio i dodatne snage radi gašenja požara, naložio da se kanader s toga požarišta preusmjeri na drugo požarište što je pilot najprije odbio, a potom postupio po ponovljenoj zapovijedi okrivljenika; a zatim i nakon dviju dojava od nadzornika Nacionalnog parka Kornati koji mu je dao iste informacije te tražio i dodatne snage radi gašenja, i nakon većeg broja identičnih dojava građana s Kornata; protivno Planu intervencija kod velikih požara otvorenog prostora na teritoriju Republike Hrvatske, nije poslao dodatne snage znajući da svim time dovodi u opasnost živote gasitelja.
Tereti ga se nadalje da ni nakon dojave Mirka Juričeva Mikulina o opkoljenim gasiteljima u vatri te dojave Nenada Alviža, nije sukladno Zakonu o zaštiti i spašavanju o tome izvijestio nadležni Centar 112 u Šibeniku niti bilo koga drugoga radi pokretanja akcije spašavanja i izvlačenja oštećenika iz vatrenog okruženja, a niti je poduzeo bilo kakve radnje da se oštećenicima na otoku izuzetno teške konfiguracije terena pruži pomoć, već je sve te dojave ignorirao znajući da dovodi u opasnost živote oštećenika.
Optužnicom se nadalje D. S. stavlja na teret da unatoč obavijesti Josipa Klarića, a odmah zatim i Krešimira Grgasa o daljnjem širenju vatre, zahvaćanju oštećenika i njenog prelaska preko njih zbog čega su tražili hitnu akciju spašavanja i izvlačenja ozlijeđenih gasitelja, o tome nije izvijestio nadležni Centar 112 u Šibeniku, već je nazvao pomoćnika Glavnog vatrogasnog zapovjednika Republike Hrvatske Tomislava Vuku i lažno mu prikazao stanje na tom požarištu, govoreći mu da su vatrogasci u okruženju ali prešućujući stvarno stanje pri čemu je samo zatražio da se na Kornat uputi helikopter za izviđanje, ali ne i spašavanje, tako da su posade dvaju helikoptera upućenih na Kornat koje nisu raspolagale točnom informacijom o stanju na požarištu, sa sobom nisu povezle opremu za spašavanje gasitelja i pripadnike Hrvatske gorske službe spašavanja, zbog čega, stigavši i vidjevši stvarno stanje na Kornatu, nisu mogli pomoći ozlijeđenim gasiteljima. Tek po njihovoj dojavi s traženjem drugog helikoptera s opremom za spašavanje i pripadnicima Hrvatske gorske službe spašavanja, iz Splita je poletio helikopter s pripadnicima.
Uslijed navedenoga je došlo do teških posljedica jer su na mjestu događaja smrtno stradali Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman i mldb. Marko Stančić, a od zadobivenih brojnih teških tjelesnih ozljeda naknadno su u bolnicama preminuli Marinko Knežević, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Ante Juričev Mikulin i mldb. Karlo Ševerdija, dok je Frane Lučić zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život, a čiji su život liječnici uspjeli spasiti.