U tjednom prilogu Spektar Slobodne Dalmacije od subote, 6. prosinca 2008., objavljen je tekst pod nazivom "Neka visi Slavica" a povodom optužnice koju je prije nekoliko dana pred nadležnim Županijskim sudom u Šibeniku podiglo Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, te u njemu nekoliko u potpunosti netočnih i neprovjerenih informacija kojima je nanesena kako šteta državnom odvjetništvu tako je i krivo informirana javnost.
Kako bi cjelokupna javnost bila točno informirana, tekst ispravka koji je sukladno Zakonu o medijima upućen i dnevnom listu, objavljujemo u ovom priopćenju. (6. 12. 2008.)
Naime, u tekstu se postavljaju neuobičajena pitanja kao na primjer: "Dražen Slavica je vraćen na posao. Je li to bio "okidač" koji će ubrzati i "pojačati" odluku Odvjetništva?". Objavljeno je i: "Činjenica je, da se toga istoga dana, nakon razgovora obitelji s Karamarkom, na webu DORH-a pojavilo priopćenje za javnost u kojemu se navodi da je ŽDO u Šibeniku podignulo optužnicu protiv Dražena Slavice. Je li riječ o pukoj koincidenciji ili pritisku na Državno odvjetništvo?"
Posebno je začuđujuća sljedeća tvrdnja: "Nota bene, 15-ak dana prije toga, neslužbeno saznajemo, županijska državna odvjetnica u Šibeniku Živana Beroš Dodig bila je pozvana kod ministra pravosuđa Ivana Šimonovića gdje je, navodno, dobila nalog da ne čeka s podizanjem optužnice. No, tek "sinergijskim pritiskom" dvaju ministara, potaknutim i obiteljskim očajem, optužnica je izišla na "svjetlo dana"."
Državno odvjetništvo je nakon razmatranja istražnog spisa, rada na nacrtu optužnice istu podnijelo jer za to postoji zakonski osnov. Naime, kao što je javnost izviještena, tijekom istrage utvrđeno je da je okrivljenik Dražen Slavica osnovano sumnjiv da je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Tijek donošenja odluke u predmetu tzv. Kornatske tragedije, nije ovisio ni o kakvom sastanku ministra unutarnjih poslova s obiteljima stradalih vatrogasaca a ponajmanje ne s ministrom pravosuđa. To je poznato i novinarima Slobodne Dalmacije koji su u nekoliko navrata kontaktirali Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku glede donošenja odluke.
U svezi odluke u navedenom predmetu o podizanju optužnice, županijska državna odvjetnica u Šibeniku Živana Beroš Dodig nije se nikada sastala sa ministrom pravosuđa Ivanom Šimonovićem ili pak sa ministrom unutarnjim poslova Tomislavom Karamarkom. U svezi kaznenog postupka koji se vodi protiv Dražena Slavice i podizanja optužnice, županijska državna odvjetnica nije raspravljala ni sa kime izvan državnoodvjetničke organizacije.
Svako suprotno postupanje bilo bi protivno Zakonu o državnom odvjetništvu i Ustavu Republike Hrvatske gdje je državno odvjetništvo definirano kao samostalno i neopisno pravosudno tijelo te niti jedan predstavnik zakonodavne ili pak izvršne vlasti ne može nalagati državnom odvjetništvu hoće li i kada podignuti optužnicu.
Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku zanima na osnovu kojih provjera i podataka je potpisana novinarka došla do tih zaključaka. Državno odvjetništvo radi i postupa u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i stoga nam preostaje nadati se kako će potpisana novinarka naći vremena pročitati spomenuti Zakon. Uistinu smo začuđeni lakoćom kojom je novinarka u svom tekstu napisala i potpisala nekoliko potpuno neutemeljenih tvrdnji koje je pod naznakom da je "neslužbeno" saznala i objavila, na taj način nije postupila sukladno Zakonu o medijima i Kodeksu časti hrvatskih novinara i provjerila drugu stranu glede njenih "neslužbenih informacija".
Za potpunu informaciju, napominjemo kako je u istom tom tekstu objavljeno da je optužnica podignuta zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine počinjenog iz nehaja te da Draženu Slavici prijeti kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina što je netočno jer je, kako je to precizno i objavljeno na web stranici DORH-a, a na koju se poziva novinarka, optužnica podignuta za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti počinjeno sa neizravnom namjerom iz čl. 271 st. 2 KZ-a u svezi čl. 263 st. 2 KZ-a a za ovo kazneno djelo je zapriječena kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine, dok je najviše petnaest godina zatvora, sukladno čl. 53 st. 1 KZ-a.