Presudom Županijskog suda u Splitu od 20. prosinca 2017. odbijena je žalba tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 28. prosinca 2016. kojom je naloženo tuženici da isplati tužiteljici iznos od 220.000,00 kn na ime neimovinske štete te iznos od 20.000,00 kn na ime imovinske štete, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 134.160,50 kn. (2. 3. 2018.)
U obrazloženju pobijane presude drugostupanjski sud ističe kako je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i navedenih propisa ispravno utvrdio da je u radu zatvorske uprave i zdravstvene službe bilo propusta, odnosno da nisu poduzeli sve potrebne radnje kojima bi se osigurala kvalitetna zdravstvena zaštita nad sada pokojnim M. S., s obzirom da je bio ovisnik o opojnim drogama sa propisanom mu terapijom i očekivanim nuspojavama. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je u radu zatvorske uprave bilo propusta s obzirom da zatvoreniku nije bila osigurana stalna zdravstvena skrb, a trebala je biti, što predstavlja nezakonit i nepravilan rad uslijed kojeg je došlo do štetnog događaja odnosno do smrti M. S.
Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je reviziju protiv navedene drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U reviziji se ističe da navedeni zaključci drugostupanjskog i prvostupanjskog suda nemaju utemeljenja u utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno da su oni suprotno adekvacijskoj teoriji uzročnosti kao uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja kvalificirali činjenicu što u Zatvoru u Splitu u vrijeme nastanka štetnog događaja nije postojao medicinski nadzor stručne osobe kao što je medicinska sestra ili medicinski tehničar. Protivno tome, mišljenje je Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kako, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, navedeni uzrok ne predstavlja adekvatan i tipičan uzrok koji po redovitom tijeku stvari dovodi do štetnog događaja i posljedica kakve su nastupile u konkretnom slučaju.
Činjenica je da iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 4. studenog 2016. proizlazi da, u odnosu na skrb liječnika koji radi u jednoj smjeni od 7:00 do 15:00 sati, je ona bila dostatna, dok nadzor medicinske sestre/tehničara nije bio dostatan s obzirom da ne pokriva večernje sate i noć (od 20:00 sati do 7:00 sati slijedećeg dana) kada bi se u slučaju dojave o neželjenim posljedicama, odnosno komplikacijama terapije u vidu povraćanja moglo brzo reagirati i očistiti dišne putove te pružiti odgovarajuću hitnu medicinsku pomoć.
Od odlučnog je značaja činjenica kako je u postupku utvrđeno da su komplikacije zbog uzimanja terapije i nakon toga smrtna posljedica nastupili za vrijeme dok je M. S. spavao u ćeliji te da nitko od ostalih zatvorenika u ćeliji nije primijetio da se kritične prigode događa nešto neuobičajeno zbog čega nije bilo nikakve dojave o neželjenim komplikacijama zatvorskoj službi. S obzirom da nije bilo nikakve dojave o neželjenim komplikacijama nije ni bilo moguće poduzeti odgovarajuću medicinsku intervenciju radi sprječavanja štetne posljedice.
Slijedom naprijed navedenom, sasvim je izvjesno kako u konkretnom slučaju nije bilo nikakvih propusta zatvorske službe u svezi provođenja adekvatnog medicinskog nadzora nad sada pokojnim M. S., koji bi bili u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja i koji bi se pravno mogli kvalificirati kao uzrok koji je adekvatan i tipičan za nastanak štetne posljedice odnosno smrti zatvorenika.