Postupci zbog kaznenih djela ratnih zločina vođeni su ili su u tijeku pred Međunarodnim kaznenim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Den Haag-u, Tužilaštvom za ratne zločine Republike Srbije, odnosno Vijećem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore, odnosno Višem sudu u Podgorici te Županijskom državnom odvjetništvu, odnosno Županijskom sudu u Dubrovniku.
DUBROVNIK
A. POSTUPCI MEĐUNARODNOG KAZNENOG TRIBUNALA U DEN HAAG-U
1. Optužnica Ureda tužiteljstva MKSJ-a od 27. veljače 2001.
(izmijenjena 27. kolovoza 2003.) protiv MIODRAGA JOKIĆA - predmet "Dubrovnik"
Optuženik je 27. kolovoza 2003. pred Raspravnim vijećem priznao krivnju po svim točkama optužnice te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.
Osuđen je zbog toga što su 6. prosinca 1991. snage JNA pod zapovijedanjem PAVLA STRUGARA, uključujući snage pod zapovijedanjem Miodraga Jokića kao Komandanta 9. vojnopomorskog sektora (VPS) Jugoslavenske ratne mornarice protupravno granatirale dijelove dubrovačkog Starog grada. Miodrag Jokić nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi, umanji u dovoljnoj mjeri ili zaustavi i na koncu da kazni podčinjene koji su bili odgovorni. Zbog tog protupravnog granatiranja život su izgubila dvojica civila, a trojica civila su ranjena, svi unutar dubrovačkog Starog grada.Osim toga, tog dana snage JNA pod zapovijedanjem Pavla Strugara, uključujući i snage pod zapovijedanjem Miodraga Jokića, protupravno su granatirale dijelove dubrovačkog Starog grada, potpuno uništivši šest zgrada u Starom gradu: Palaču - Od Sigurate 1 (festivalska palača), Palaču - Od Sigurate 2, Palaču Martinušić - Sv. Josipa 1, Palaču - Od Puča 11, Palaču - Od Puča 16, Palaču Sorkočević - Miha Pracata 6, a okrivljenik je bio svjestan uništavanja i nanošenja štete objektima namijenjenima religiji, dobrotvornim svrhama, obrazovanju, umjetnosti, povijesni spomenici i svjestan statusa dubrovačkog Starog grada koji je kao cjelina pod zaštitom UNESCO-a kao dijela svjetske kulturne baštine i da je više zgrada u dubrovačkom Starom gradu bilo obilježeno simbolima propisanim Haškom konvencijom o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. godine.
2. Optužnica Ureda tužiteljstva MKSJ-a od 27. veljače 2001.
(izmijenjena 10. prosinca 2003.) protiv PAVLA STRUGARA - predmet "Dubrovnik"
Raspravno vijeće prvostupanjskom presudom od 31. siječnja 2005. osudilo ga je na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina, dok je presudom Žalbenog vijeća MKSJ od 17. srpnja 2008. osuđen na sedam i pol godina zatvora.
Osuđen je zbog toga što su snage JNA pod njegovim zapovijedanjem kao komandanta 2. operativne grupe JNA, oformljene radi vođenja dubrovačke kampanje, uključujući snage pod zapovijedanjem Miodraga Jokića i Vladimira Kovačevića, vršile napade na dubrovačku regiju iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i s mora. Snage kojima su zapovijedali bile su sastavljene od redovnih kopnenih i mornaričkih jedinica JNA, jedinica Teritorijalne obrane Crne Gore i Bosne i Hercegovine, paravojnih jedinica, jedinica policije i specijalne policije koje su bile podčinjene JNA. Napadu s kopna prethodila je pomorska blokada Jugoslavenske ratne mornarice, a bio je popraćen granatiranjem cesta i elektro-instalacija iz zraka. Dana 6. prosinca 1991. Pavle Strugar je djelujući pojedinačno ili u dogovoru s drugima, naredio ili na drugi način pomogao i podržao protupravno granatiranje dubrovačkog Starog grada iz artiljerijskog oružja i minobacača koje su činile snage pod njegovim zapovijedanjem, uključujući snage pod zapovijedanjem Vladimira Kovačevića, izravno podčinjene 9. VPS-u pod zapovijedanjem Miodraga Jokića.
Zbog tog protupravnog granatiranja život su izgubila dvojica civila, trojica civila su teško ranjena, svi unutar dubrovačkog Starog grada. Granatiranja dubrovačkog Starog grada počinili su vojnici JNA koji su kontrolirali uzvišenja istočno i sjeverno od Dubrovnika. Osim toga, snage JNA pod zapovijedanjem Pavla Strugara, uključujući i snage pod zapovijedanjem Miodraga Jokića, protupravno su granatirale dijelove dubrovačkog Starog grada, potpuno uništivši šest zgrada u Starom gradu: Palaču - Od Sigurate 1 (festivalska palača), Palaču - Od Sigurate 2, Palaču Martinušić - Sv. Josipa 1, Palaču - Od Puča 11, Palaču - Od Puča 16, Palaču Sorkočević - Miha Pracata 6, a okrivljenik je bio svjestan uništavanja i nanošenja štete objektima namijenjenima religiji, dobrotvornim svrhama, obrazovanju, umjetnosti, povijesni spomenici i svjestan statusa dubrovačkog Starog grada koji je kao cjelina pod zaštitom UNESCO-a kao dijela svjetske kulturne baštine i da je više zgrada u dubrovačkom Starom gradu bilo obilježeno simbolima propisanim Haškom konvencijom o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. godine.
3. Optužnica Ureda tužiteljstva MKSJ-a od 8. listopada 2001.
(izmijenjena 23. listopada 2002.) protiv SLOBODANA MILOŠEVIĆA
Optužnicom mu se, između ostalog, stavljalo na teret da je od 1. listopada 1991. do 7. prosinca 1991. djelujući sam ili u dogovoru s drugim sudionicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirao, poticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje vojne kampanje usmjerene na grad Dubrovnik i njegovu okolicu radi prisilnog uklanjanja ne-srpskog stanovništva. U tom razdoblju snage sastavljene od kopnenih, pomorskih jedinica JNA te dobrovoljačkih jedinica Srbije i Crne Gore podređenih JNA pod efektivnom kontrolom Slobodana Miloševića pokrenule su vojni napad velikih razmjera na obalni dio Hrvatske u cilju njegova pripajanja Crnoj Gori. Tijekom granatiranja širih razmjera smrtno su stradala 43 civila, a brojni su ranjeni.
Osim toga u tom razdoblju je sam ili u dogovoru s drugim sudionicima zajedničkog zločinačkog poduhvata planirao, poticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje bezobzirnog razaranja i namjernog nanošenje štete te pljačku javne i privatne imovine, stambenih, vjerskih, kulturnih, povijesnih objekata bez opravdanja vojnom nuždom. Otprilike 1000 granata palo je na područje Starog grada koje je u cijelosti pod zaštitom UNESCO-a i propisno obilježeno simbolima kako nalaže Haška konvencija o zaštiti kulturnih dobara iz 1954.
Optužnicom mu se stavljalo na teret i da su tijekom granatiranja Dubrovnika od 8. do 13. studenog 1991. oštećene zgrade u Starome gradu te hoteli i civilni objekti u kojima se nalazilo civilno stanovništvo i izbjeglice te da je tijekom garantiranja grada Dubrovnika 6. prosinca 1991. najmanje 6 zgrada potpuno uništeno dok su stotine oštećene posebice na području Lapada i Babinog Kuka. Nadalje, u listopadu 1991. godine srpske snage su uspostavile kontrolu nad Konavlima, Župom Dubrovačkom i primorjem u blizini Dubrovnika, a u danima nakon zauzimanja, od 2. do 24. listopada 1991., izvršena je sistematična pljačka javne i privatne imovine u cijeloj dubrovačkoj okolici.
Optuženik je umro u pritvoru u Scheveningen-u 11. ožujka 2006.
B. POSTUPAK TUŽILAŠTVA ZA RATNE ZLOČINE REPUBLIKE SRBIJE
Optužnica Ureda tužiteljstva MKSJ-a od 27. veljače 2001. (izmijenjena 17. listopada 2003.) protiv VLADIMIRA KOVAČEVIĆA - predmet "Dubrovnik".
Ovaj predmet proslijeđen je 20. siječnja 2005. sukladno pravilu 11bis na postupanje TUŽILAŠTVU ZA RATNE ZLOČINE REPUBLIKE SRBIJE.
Optužnicom Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije stavlja mu se na teret da je 6. prosinca 1991. kao zapovjednik 3. bataljona 472. motorizirane (trebinjske) brigade JNA, u činu kapetana I klase, direktno podčinjen komandi 9. Vojno-pomorskog sektora pod zapovijedanjem admirala Miodraga Jokića u okviru 2. operativne grupe JNA pod zapovijedanjem generala Pavla Strugara (protiv kojih je vođen postupak pred Međunarodnim kaznenim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Den Haag-u), naredio podčinjenim pripadnicima jedinica da sa uzvišenja sjeverno i istočno od Dubrovnika, sa Žarkovice i drugih lokacija, izvrše napad na naselje - dubrovački Stari grad, granatiranjem iz artiljerijskog oružja i minobacača bez izbora cilja, kojim se pogađa civilno stanovništvo koje ne sudjeluje neposredno u neprijateljstvima i objekti posebno zaštićeni međunarodnim pravom, odnosno povijesni spomenici i spomenici arhitekture koji predstavljaju kulturno nasljeđe i koji su kao cjelina pod zaštitom UNESCO-a od 1979. godine kao dio svjetske kulturne baštine, pri čemu je niz zgrada u Starom gradu i kula na gradskim zidinama bio propisno obilježen simbolima prema kojima postoji obaveza poštivanja i uzdržavanja od neprijateljskog djelovanja. Naređenja su pripadnici jedinica pod njegovim zapovijedanjem izvršili, ispalivši više stotina projektila na dubrovački Stari grad, a u čemu je i sam sudjelovao ispalivši više projektila Tom prilikom su od posljedica protupravnog granatiranja, unutar Starog grada, dvojica civila izgubila život, a trojica su ranjena, dok je potpuno razoreno i izgorjelo šest zgrada i to: Palača-Od Sigurate 1 (festivalska palača), Palača - Od Sigurate 2, Palača Martinušić - Sv.Josipa 1, Palača - Od Puča 11, Palača - Od Puča 16 i Palača Sorkočević - Miha Pracata 6, a 46 zgrada i objekata je oštećeno.
C. ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U DUBROVNIKU
1. Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred Županijskim sudom u Dubrovniku 18. siječnja 1993. optužnicu protiv Ž. S. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i kaznenog djela ratnog zločina uništavanjem kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. istog Zakona, počinjenih tijekom agresije bivše JNA na Dubrovačko područje 1991. godine i 1992. godine.
Ž. S. osuđen je na kaznu zatvora kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, koja presuda je potvrđena Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 1994.
Županijski sud u Dubrovniku 13. siječnja 1994. osudio ga je što je 6. prosinca 1991., kao zamjenik komandanta III. bataljuna pod zapovijedanjem V. K., neposredno sudjelovao u pripremi i izvršenju topničkog napada na grad Dubrovnik i njegovu okolicu, na koji je ispaljeno više tisuća projektila, uslijed čega je smrtno stradalo 13 civila i nanesena je nemjerljiva šteta spomenicima kulture i stambenim, vjerskim, kulturnim i drugim objektima tako da je od ukupno 824 spomenička objekta u potpunosti stradalo ukupno 461 objekt unutar starih zidina.
2. Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred Županijskim sudom u Dubrovniku 10. studenog 2009. optužnicu protiv visokih oficira bivše Jugoslavenske narodne armije J. C., M. R., P. S., M. J., B. S., O. V., R. K., V. K., M. Z., Z. G. zbog kaznenih djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i kaznenih djela ratnih zločina uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. istog Zakona, počinjenih tijekom agresije bivše JNA na Dubrovačko područje 1991. godine i 1992. godine.
Optužnicom se terete trojica zapovjednika 2. Operativne grupe i to general J. C., M. R. i P. S.; zapovjednik 9. Vojno pomorskog sektora admiral M. J. i njegov zamjenik kapetan bojnog broda M. Z.; zapovjednik 2. Taktičke grupe general B. S.; zapovjednik 472. motorizirane brigade potpukovnik O. V. i njegov zamjenik major R. K. Također su optuženi kapetan I. klase V. K. zvani Rambo, zapovjednik 3. bataljuna 472. motorizirane brigade te poručnik bojnog broda Z. G., zapovjednik raketne topovnjače broj 403.
Osmorici okrivljenika stavlja se na teret da nisu, obnašajući navedene dužnosti; premda su morali i bili dužni, ništa nisu poduzeli da spriječe nedopušteno ponašanje podređenih jedinica koje su protivno Ženevskim konvencijama bez izbora cilja artiljerijskim oružjem granatirale naseljena mjesta, ubijale civilno stanovništvo, zatvarali ga, maltretirali i natjeravali u bijeg, a po ulasku u naseljena mjesta rušili civilne, kulturne, vjerske i gospodarske objekte, pljačkali ih i palili pri čemu je u navedenom razdoblju na Dubrovačkom području ubijeno 116 civila dok je više stotina civila ranjeno te su uništeni kulturni i povijesni spomenici i nanesena šteta velikih razmjera. Okrivljenog V. K. tereti se da je kao zapovjednik 3. bataljuna 472. motorizirane brigade 6. prosinca 1991. izdao naređenje za granatiranje Dubrovnika i povijesne jezgre Starog grada; koji je kao cjelina pod zaštitom UNESCO-a i predstavlja spomenik nulte kategorije i koji je bio propisno obilježen UNESCO-vim simbolima raspoznavanja; pri čemu je ubijeno više civila i nanesena nesaglediva šteta kulturnim dobrima pod posebnom zaštitom međunarodnog prava. Okrivljenog Z. G. tereti se da je kao zapovjednik raketne topovnjače broj 403 tijekom 1991. godine izdavao naredbe da se s te topovnjače ispali više tisuća granata po naseljenim mjestima gađajući Cavtat, Župu Dubrovačku, Zaton, Trsteno, hotele Croatia, Belvedere, Plakir, Tirena i Minčeta, u kojima su se nalazile izbjeglice te sam Stari grad, pri čemu je poginulo i ranjeno više civilnih osoba, a spomenicima kulture je nanesena šteta velikih razmjera.
Optužnica je podignuta temeljem podataka prikupljenih tijekom istrage te vojne dokumentacije bivše JNA koja je 2009. godine pribavljena putem Časnika za vezu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske pri Uredu tužiteljstva u Međunarodnom kaznenom tribunalu za bivšu Jugoslaviju u Den Haag-u.
Protiv svih optuženika je predloženo određivanje pritvora i raspisivanje tjeralice.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred Županijskim sudom u Dubrovniku 3. rujna 2008. optužnicu protiv B. V., državljanina Bosne i Hercegovine, zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske u stjecaju sa kaznenim djelom uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. istog Zakona.
Okrivljenika se tereti da je u Trebinju tijekom 1991. godine pa do 29. listopada 1995. kao predsjednik Skupštine općine Trebinje, predsjednik Srpske autonomne oblasti Hercegovine, predsjednik kriznog štaba i ratnog štaba općine Trebinje te predsjednik ratnog predsjedništva općine Trebinje; djelujući individualno i u suradnji s Radovanom Karadžićem u cilju stvaranja tzv. velike Srbije na području bivše Jugoslavije, okupacijom i pripajanjem dijelova teritorija RH toj tvorevini i protjerivanjem hrvatskog stanovništva s tih područja; planirao, poticao, naložio i na drugi način pomogao u provođenju te ideje. Također da je u rujnu 1991. godine na području općine Trebinje naredio mobilizaciju teritorijalne obrane i formiranje jedinica specijalne policije kojima je popunjavao jedinice JNA koje su 1. listopada 1991. s područja Hercegovine i Crne Gore napale Republiku Hrvatsku i do 26. listopada 1991. privremeno okupirale područje od Prevlake do Stona, a grad Dubrovnik držale u potpunoj blokadi u kojim napadima su postupali protivno odredbama međunarodnih Konvencija, odnosno namjerno i bezobzirno granatirali civilne objekte i spomenike kulture pri čemu je poginuo 91 civil, a 200 civila je ranjeno, dok su u okupiranim mjestima uništavali, palili i pljačkali gospodarske objekte i imovinu civila a zatečene ljude vodili u logore Morinje i Bileća. Uz opisana postupanja bezobzirno su granatirali povijesne jezgre Starog grada koja predstavlja spomenik nulte kategorije i pod zaštitom je UNESCO-a nanoseći golemu štetu spomenicima kulture unutar zidina. Nakon 26. listopada 1992., odnosno povlačenja JNA s okupiranog područja, imajući potpunu kontrolu i vlast nad oružanim snagama tzv. SAO Istočna Hercegovina, okrivljenik je zajedno sa zapovjednim kadrom Hercegovačkog korpusa naredio da se nastavi daljnje granatiranje Dubrovnika te granatiranje gospodarskih i civilnih objekata sve do 29. listopada 1995. pri čemu je ubijeno 7 civila, a 11 je teško ranjeno te je nanesena materijalna šteta.
Rješenjem istražnog suca Okružnog suda u Dubrovniku protiv okrivljenika je određen pritvor te je raspisana tjeralica.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred Županijskim sudom u Dubrovniku 8. lipnja 2010. optužnicu protiv R. G. zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Optužnicom ga se tereti da je kao zapovjednik tzv. Hercegovačkog korpusa vojske Republike Srpske od 26. listopada 1992. do 29. listopada 1995., protivno odredbama međunarodnog prava, izdao naredbe da se sa šireg područja Trebinja granatiraju civilni ciljevi na širem području Republike Hrvatske od Prevlake do Stona. U tom je granatiranju 7 civila smrtno stradalo, a više je civilnih osoba teško ranjeno dok je u znatnom obimu oštećena civilna imovina.
Protiv okrivljenika predloženo je određivanje pritvora i raspisivanje tjeralice.
5. Logor Morinj - POSTUPAK VRHOVNOG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA CRNE GORE
Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je Županijskom sudu u Dubrovniku 23. studenog 1992. istražni zahtjev te zahtjev za proširenje istrage od 7. travnja 1999. te je u tijeku istraga protiv trojice osumnjičenika zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kaznenog djela protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Osumnjičenicima se stavlja na teret da su od 1. listopada 1991. do 2. srpnja 1992. u sabirnom logoru „Morinje“ u koji su bili odvođeni i protupravno zatvarani civili i ratni zarobljenici s dubrovačkog područja, protivno međunarodnim konvencijama i pravilima međunarodnog prava, jedan osumnjičenik kao zapovjednik, a ostali kao čuvari na navedenom logoru, izdavali i provodili naredbe da se prema zatvorenicima nečovječno postupa pa su zatvorene osobe pretučene, smještane u samice ili u zajedničke barake u kojima su morali sjediti okrenuti zidu, ograničavali zadovoljenje osnovnih fizičkih potreba zatvorenika, izvrgavali ih dugotrajnim ispitivanjima i maltretiranjima, prisiljavali pjevati četničke pjesme te na međusobnu tuču, uskratili ili neadekvatno i nepravodobno pružali zatvorenicima medicinsku pomoć, uslijed kojih postupanja je nastupila smrt nekolicine zatvorenika, a više osoba je teško ili lakše ozlijeđeno.
U odnosu na 6 osumnjičenika Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku dostavilo je u ožujku 2007. godine Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore podatke i dokaze, budući da je utvrđeno kako imaju prebivalište i državljanstvo Crne Gore, sve sukladno Sporazumu o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida koje je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zaključilo s Vrhovnim državnim tužilaštvom Crne Gore od 28. srpnja 2006.
U odnosu na ove osumnjičenike u Crnoj Gori je provedena istraga te je to Vrhovnom državnom tužilaštvo Crne Gore protiv njih 15. kolovoza 2008. podiglo optužnicu zbog zločina počinjenih u logoru Morinj, a postupak je još u tijeku.
6. Logor Bileća
Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred Županijskim sudom u Dubrovniku 11. srpnja 2000. optužnicu protiv B. LJ., zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona te ga je Županijski sud u Dubrovniku 8. rujna 2000. osudio, izrekavši mu kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, koja presuda je potvrđena Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2001.
Osuđenika se teretilo da je od početka siječnja 1992. do konca svibnja 1992, u Bileći, kao zapovjednik osiguranja Sabirnog centra - logora, u koji su dovođeni zarobljenici, od kojih najmanje 120 s dubrovačkog područja, i u kojem logoru se postupalo suprotno odredbama međunarodnog prava i konvencija, sam sudjelovao i odobravao da se zarobljenici svakodnevno tuku, psihički maltretiraju tako da jezicima brišu podove, ližu čizme stražara, nije osigurao higijenske uvjete niti liječničku pomoć, ne dozvolivši međunarodnim organizacijama da popišu sve zatočenike, uslijed čega je većina zatočenika doživjela psihofizičke traume i trajne povrede fizičkog i psihičkog zdravlja.