Državna odvjetništva su davno zahtijevala pokretanje kaznenih postupaka protiv Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića i Ratka Mladića.
1. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je studenom 1992. godine podiglo pred Županijskim sudom u Bjelovaru optužnicu protiv Veljka Kadijevića i Zvonka Jurjevića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 OKZ RH kojom ih se tereti da su kao zapovjednici bivše JNA naređivali bombardiranja civilnih objektima na području općina Daruvar, Pakrac, Garešnica, Grubišno Polje, Virovitica, Križevci i Bjelovar u kojima je stradalo više osoba te ih je više teško ozlijeđeno a nastala je i materijalna šteta velikih razmjera
2. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je u prosincu 2002. godine podiglo pred Županijskim sudom u Vukovaru optužnicu protiv Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja, Goran Hadžića zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, odnosno zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st. 1. OKZ RH, ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. Osnovnog krivičnog zakona RH, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. st. 1. OKZ RH, uništavanjem kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH uz primjenu čl. 43 OKZ RH. Tereti ih se da su od kolovoza do 18. studenog 1991. godine na području općine Vukovar, prilikom oružane agresije bivše tzv. JNA i pridruženih paravojnih četničkih postrojbi na Republiku Hrvatsku, a s ciljem protjerivanja i ubijanja svog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije toga teritorija; protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunskog protokola toj konvenciji - Konvenciji o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, Ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima, Ženevskoj konvenciji za poboljšanja položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama i Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba; izravno zapovijedali i izvršavali zapovijedi o borbenom djelovanju prema Vukovaru u namjeri da se branitelji pokore a grad uništi i osvoji.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je nakon dovršene istrage u svibnju 2006. pred Županijskim sudom u Osijeku podiglo optužnicu protiv Veljka Kadijevića, generala tzv. JNA i Saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ, i Zvonimira Jurjevića, komandanta Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane tzv. JNA zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. Optuženicima je stavljeno na teret da su od 1. rujna do 31. prosinca 1991., za vrijeme oružanog napada na Republiku Hrvatsku, u navedenom svojstvu, protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, izdavali zapovijedi pilotima vojnih zrakoplova JNA da bombardiraju, raketiraju i mitraljiraju ciljeve na području Istočne Slavonije za koje su znali da imaju isključivo civilnu, gospodarsku, stambenu ili drugu namjenu i da nisu služili u vojne svrhe. Uslijed napada vojnim avionima oštećeni ili uništeni su civilni objekti u Osijeku, Donjem Miholjcu, Ernestinovu, Đakovu, Strizivojni, Zelčinu, Podravskoj Slatini, Čepinu, Budrovcima, Drenovcima, Granicama, Antunovcu, Račinovcima, Županji, Bošnjacima, Vrbanji i Zdencima te objekti na magistralnoj cesti Zagreb-Beograd i na dijelovima željezničke pruge kod Đurđenovca i Orahovice. Osim velike materijalne štete, tom prilikom poginulo je najmanje 30 osoba te je ranjen veći broj civilnih osoba.
4. Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. godine, Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. godine osudio Ratka Mladića i još šest osoba zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZJ. Tom je presudom Ratko Mladić u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina zbog napada na mjesto Kijevo te okolna sela u kolovozu 1991. godine, Sinj i okolna mjesta (od kolovoza do studenoga 1991. godine), Vrlika (kolovoz 1991. godine), Maljkovo, Potravlje, Šatrić, Dabar (rujan 1991. godine), Sinj (rujan i listopad 1991. godine) i područje Šibenika (rujan 1991. godine).
5. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je u prosincu 1995. godine podiglo pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu protiv Ratka Mladića i još tri osobe (svi u bijegu) zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. i 2. Osnovnog krivičnog zakona, odnosno da su od rujna 1991. godine do siječnja 1993. godine isplanirali i u siječnju 1993. godine organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetina u Sinju, Trilju i Omišu.
6. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je nakon prije podnesenog istražnog zahtijeva podnijelo je u veljači 2005. godine Županijskom sudu u Zadru dva zahtjeva za proširenje istrage obuhvaćajući u oba zahtjeva Ratka Mladića te po još dvije osobe u svakom od zahtjeva. Zahtjevima se proširuje prvotni istražni zahtjev podnijet protiv dvadeset osoba osumnjičenih za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Škabrnji, a svih je dvadeset osoba kasnije optuženo i Županijski sud u Zadru u prosincu 1995. godine osudio u odsutnosti na kazne zatvora u trajanju od deset do dvadeset godina. Prvim zahtjevom Ratka Mladića tereti se da je u prosincu 1991. godine zapovjedio napade na Zadar, a drugim da je od listopada 1991. do prosinca 1992. godine naredio napade na Donji Zemunik, Zadar, Posedarje, Slivnicu Donju i Gornju, Pridragu, Rupalj, Galovac, Kali na otoku Ugljanu.
Iz svega navedenog vidljivo je da su državna odvjetništva u Republici Hrvatskoj procesuirala sve navedene osobe o kojima je bila riječ ali i da su još sredinom 2003. godine pozivom na broj T04/HRV - 0504 Tužiteljstvu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju putem Ureda za suradnju s Međunarodnim sudom i međunarodnim kaznenim sudovima Vlade Republike Hrvatske dostavili preslike spisa protiv navedenih osoba.
Na temelju svega navedenog, a kako su okrivljene i osuđene osobe bile u bijegu, za njima je raspisana tjeralica i zatraženo određivanje pritvora.