Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske utvrdila je da nema zakonske osnove za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, nakon što je prethodno na sjednici Kaznenog odjela DORH-a razmotrena zaprimljena inicijativa podnositelja. (12. 2. 2021.)
Antifašistička liga Republike Hrvatske podnijela je inicijativu za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Jž-2747/2018 od 2. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Prekršajnog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, broj: 6.Ppj-724/16 od 21. kolovoza 2018., a kojom je M. P. oslobođen optužbe da bi izvođenjem pjesme integralni dio koje je poklič "Za dom spremni" počinio prekršaje iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Naime, prvostupanjskom presudom okrivljeni M. P. oslobođen je optužbe temeljem odredbe čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona. Sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio kako nije dokazano da bi remetio javni red i mir te time počinio prekršaje iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji su mu stavljeni na teret.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu podnesenu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju sud ističe kako je njegova zadaća bila utvrditi je li prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na okrivljenikovo ponašanje odlučno za zaključak je li on svojim postupanjem remetio javni red i mir. Ističe i kako iz izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku nije dokazano da bi okrivljenik ostvario konstitutivna obilježja prekršaja remećenja javnog reda i mira iz čl. 5. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Dakle, pravomoćnom presudom okrivljeni M. P. oslobođen je optužbe temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona - da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje, a ne temeljem čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona – da djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj, odnosno radi se o oslobađajućoj odluci koja ne problematizira pravno pitanje, već pitanje činjenične naravi. Budući da pravilnost i potpunost utvrđivanja činjeničnog stanja nije zakonska osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podizanje tog izvanrednog pravnog lijeka.