Pero Kovačević izjavio je za jedan tjednik kako "prema njegovim saznanjima" DORH, odnosno Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije preuzelo dokumentaciju MKSJ-a i haškog tužiteljstva, pa "budući da to nisu učinili, postavlja se pitanje štiti li hrvatsko Državno odvjetništvo i iz kojih pobuda srbijanske ratne zločince". (1. 10. 2021.)
"Jedini hrvatski pravni ekspert" ne raspolaže točnim informacijama pa javnost informira "saznanjima" o tome da DORH ne koristi dokumentaciju Tužiteljstva u Haagu, da postoje "i druga tijela kaznenog progona" uz DORH i da "osobama imenovanim u radne skupine ministra Božinovića….. nitko nije rekao da Hrvatska raspolaže dokumentacijom, odnosno dokazima" izvedenim na suđenjima u Den Haagu.
Naglašavamo kako ne postoji automatizam u preuzimanju dokumentacije odnosno dokaza budući da u Republici Hrvatskoj postoji odgovarajući zakonodavni okvir stvoren upravo za korištenje dokaza iz MKSJ-a i to odredba članka 28. ("Korištenje dokaza međunarodnog kaznenog suda") Zakona o primjeni Statuta međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava, kojom je propisano da se dokazi, koje su prikupila tijela Međunarodnoga kaznenog suda, mogu koristiti u kaznenom postupku u Republici Hrvatskoj pod uvjetima da su izvedeni na način predviđen Statutom i Pravilima o postupku i dokazima Međunarodnoga kaznenog suda i da se mogu koristiti pred tim Sudom. Dakle, dokazi pribavljeni iz sudskih postupaka MKSJ-a i Baze podataka MKSJ-a/Mehanizma koriste se u Republici Hrvatskoj u postupcima zbog ratnih zločina protiv poznatih i nepoznatih počinitelja te u dosadašnjoj dugogodišnjoj praksi njihova korištenja nije bilo većih spornih pitanja osim za određene dokaze za koje je određen stupanj tajnosti te je za njihovo dobivanje nužno pribaviti odobrenje tijela MKSJ/Mehanizma.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je, upravo radi pribavljanja dokaza iz baze podataka MKSJ-a za korištenje u domaćim postupcima ratnih zločina, u srpnju 2006. godine s Uredom tužiteljstva MKSJ-a zaključilo Memorandum o razumijevanju o pomoći u istraživanju ratnih zločina, koji je omogućio izravan pristup i istraživanje Baze podataka MKSJ-a. Nakon toga je u lipnju 2014. godine, sa Uredom tužiteljstva Mehanizma za međunarodne kaznene sudove, koji nastavlja materijalnu, teritorijalnu, vremensku i personalnu važnost MKSJ-a, također zaključen Memorandum o suglasnosti, kako bi se i nakon okončanja rada MKSJ-a nastavilo s pribavljanjem dokaza iz baze podataka MKSJ/Mehanizma za potrebe postupanja u domaćim predmetima ratnih zločina.
Ističemo i da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske imalo svog predstavnika kao "časnika za vezu" u projektu pri Uredu tužiteljstva MSKJ-a koji je imao neposredan uvid u dijelove javne baze podataka Suda, pretražujući i odabirući dokaze za potrebe nacionalnih postupaka ratnih zločina protiv poznatih i nepoznatih počinitelja.
Naglašavamo, haški dokazi se dijele na javne i zaštićene (tajne) dokaze. Svi javni dokazi izvedeni pred sudskim vijećem haškog Suda, odnosno Mehanizma, po dovršetku sudskog postupka objavljuju se na javno dostupnoj internetskoj bazi podataka Mehanizma. U slučaju potrebe da se takav javni dokazni materijal koristi u postupku pred domaćim sudom, od Mehanizma je potrebno zatražiti jedino certifikat o porijeklu dokaza.
Ovome dodajemo kako je DORH sredinom 2017. godine osigurao pristup javnim dokumentima haškog tužiteljstva putem EDS sustava (Elektronski sustav za objelodanjivanje) slijedom čega je osiguran izravni pristup te je prestala potreba za časnikom za vezu.
Zaštićen dokazni materijal odnosi se na materijal kojeg je haški sud pribavio u skladu s Pravilom 56 Pravilnika o postupku i dokazima (Pravilnik), a kojem zainteresirane strane ne mogu dobiti pristup, jer je država koja je dostavila dokaze zatražila da ne budu javni, dokazi pribavljeni u skladu s Pravilom 76 Pravilnika koje se haški sud obavezao ne objaviti bez pristanka tijela ili osobe koja ih je dostavila, te u konačnici dokazi izvedeni u skladu s Pravilom 86 Pravilnika, kojima je haški sud dodijelio zaštitu radi očuvanja privatnosti i zaštite žrtava i svjedoka.
Za ukidanje zaštitnih mjera s dokaza izvedenih u skladu s Pravilom 86 Pravilnika, potrebno je da sudac ili vijeće strane jurisdikcije ili strana u postupku koju za to ovlasti nadležni pravosudni organ podnesu molbu predsjedniku Mehanizma. Kako državno odvjetništvo nije ovlašteni podnositelj takvih molbi za ukidanje zaštitnih mjera, DORH je putem svojeg časnika za vezu pri haškom sudu u više navrata pokretao inicijativu radi izmjene spomenutog Pravila, radi proširivanja ovlasti za podnošenje zahtjeva za ukidanje zaštitnih mjera i na državno odvjetništvo. Haški sud nikad nije prihvatio te inicijative.
DORH je učestalo na regionalnim konferencijama inzistirao na pronalaženju mehanizama za pristup i daljnje korištenje u domaćim postupcima zaštićenih dokaza haškog suda, ali napredak na tom planu, na štetu probitaka i učinkovitosti procesuiranja ratnih zločina na nacionalnoj razini, nikada nije ostvaren.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podsjeća i na svoja, samo neka, ranije objavljena priopćenja koja su i danas dostupna na sljedećim poveznicama:
Dostavljeni javni sudski dokazi iz predmeta Stanišić i Simatović (19. 2. 2014.) http://www.dorh.hr/DrzavnoOdvjetnistvoRepublikeHrvatskeDostavljeni
"…Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske su predani javni sudski dokazi, korišteni u navedenom postupku, koji se odnose na ratne zločine počinjene na području Republike Hrvatske, i to ukupno 7320 dokumenata i 196 audio/video zapisa.
Navedena je dokumentacija dostavljena nadležnim županijskim državnim odvjetništvima radi državnoodvjetničkog postupanja u predmetima ratnih zločina koji su u radu protiv poznatih počinitelja te tijelima otkrivanja, odnosno Ministarstvu unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, radi korištenja u predmetima ratnih zločina u kojima počinitelji još nisu otkriveni i procesuirani."
Dopuna priopćenja od 22. studenog 2012. (13. 12. 2012.) - http://www.dorh.hr/dorh1312
"U svom obraćanja Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih Naroda od 5. studenog 2012. Glavni tužitelj Ureda tužiteljstva Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz je, između ostalog, naveo da je postojanje zločina tijekom postupaka protiv Ante Gotovine i Mladena Markača "dokumentirano", pozvavši istodobno na nastavak borbe protiv nekažnjivosti.
Time je potvrdio da su točna saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske kako Ured tužiteljstva Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Haag-u posjeduje dokaze u vezi ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon VRA Oluja, u vezi čega je, kako je to i ranije priopćeno, 21. studenog 2012. zatražena dostava materijala iz tog predmeta.
Kako iz Ureda tužiteljstva Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju nije dostavljen odgovor, to je preko Časnika za vezu Državnog odvjetništva i Ureda tužiteljstva Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju postavljen upit o tome kad će biti postupljeno po zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za dostavom cjelokupnih materijala sudskog i tužiteljskog dijela spisa u predmetu tog Ureda protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka te je na upit najavljena dostava tijekom siječnja 2013. godine."
Priopćenje - (22. 11. 2012.)
http://www.dorh.hr/DrzavnoOdvjetnistvoRepublikeHrvatskePriopcenje08
"Predstavnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske održali su u srijedu, 21. studenog 2012. sastanak s predstavnicima Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i predstavnicima županijskih državnih odvjetništava koja rade na predmetima ratnih zločina, tijekom kojeg je razmatrano ostvarivanje Strategije za istraživanje i procesuiranje ratnih zločina počinjenih u razdoblju od 1991. do 1995. Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske i akcijskog plana državnog odvjetništva, posebno u vezi napretka u predmetima ratnih zločina koji su označeni kao nacionalni i regionalni prioriteti.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je upoznalo prisutne sudionike i policiju da je 21. studenog 2012. od Ureda tužiteljstva Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Haag-u zatražilo iz postupka tog Ureda protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka dostavu cjelokupnih materijala spisa tog predmeta za potrebe daljnjeg državnoodvjetničkog postupanja u predmetima zbog kaznenih djela ratnih zločina na kojima već postupaju nadležna županijska državna odvjetništva.
Na sastanku je posebno ukazano kako je nužno zatražiti od drugih agencija i imatelja arhiva dostavu svih podataka koji se odnose na pojedine slučajeve, a također je zaključeno da će se, u svjetlu novih saznanja, kroz suradnju na temelju Sporazuma o suradnji zatražiti dodatni podaci putem međunarodne pravne pomoći. Također je naglašena potreba pojačanog angažmana policijskih službenika i državnih odvjetnika na otkrivanju počinitelja kaznenih djela i prikupljanju podataka."
Postupanje u predmetima ratnih zločina - (26. 11. 2012.)
http://www.dorh.hr/DrzavnoOdvjetnistvoRepublikeHrvatskePostupanje
"Kako se u javnosti često ponavljaju tvrdnje da tek nakon donošenja presude Raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu protiv Ante Gotovine i Mladena Markača počinju istraživanja u vezi počinjenih ratnih zločina, još jednom navodimo kako je takva percepcija pogrešna budući da se istraživanja provode kontinuirano, o čemu je u velikom dijelu javnost bila izvješćivana putem brojnih priopćenja državnog odvjetništva."…
Uz sva izvješća o procesuiranju počinitelja ratnih zločina objavljena i dostupna na mrežnoj stranici DORH-a, naglašavamo da je DORH još u studenom 2017. godine, odgovorio novinarima da će, s obzirom na presudu protiv Ratka Mladića i neovisno što je ona tada bila nepravomoćna, a sukladno odredbama citiranih zakona i Statuta i izlazne strategije MKSJ-a, razmotriti mogućnosti daljnjeg postupanja nacionalnih pravosudnih tijela (državnih odvjetništava) budući da prema Statutu Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju (članak 9. propisuje primat u postupanju međunarodnog suda nad nacionalnim sudovima), a takvu odredbu ima i Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s međunarodnim kaznenim sudom (nositelj te suradnje je, u ime Republike Hrvatske, određena Vlada Republike Hrvatske) i postoji nemogućnost istovremenog postupanja protiv istog okrivljenika u Republici Hrvatskoj i pred MSKJ, što propisuje i Zakon o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.
MKSJ je, u skladu s odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Naroda o dovršetku rada tog Tribunala, donio tzv. Izlaznu strategiju o ograničenom pristupu procesuiranja kaznenih djela ratnih zločina pa je u skladu s istom, po uhićenju Ratka Mladića, Tribunal razmatrao i donio odluku kako zločini u Hrvatskoj neće biti obuhvaćeni optužnicom, o čemu je Glavni tužitelj MKSJ i izvijestio javnost.
Ujedno, nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je, u kaznenom predmetu povodom optužnice protiv okrivljenih M. M. i M. Č., u kojem je donesena prvostupanjska presuda i još nije pravomoćna, tijekom postupka pribavilo i koristilo dokaze iz postupka MKSJ-a koji je bio vođen protiv Milana Martića po optužnici Ureda tužiteljstva MKSJ-a, te je Županijski sud u Zagrebu izvršio uvid u prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu MKSJ-a u predmetu Martić.