Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je sredinom ožujka 2020. godine donijelo rješenje o provođenju istrage protiv dvoje hrvatskih državljana (1962. i 1966.) zbog osnovane sumnje na počinjenje produljenih kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, u stjecaju s produljenim kaznenim djelom krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ-a i kaznenim djelom povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. u svezi sa čl. 52. KZ-a. (1. 4. 2020.)
Postoji osnovana sumnja da od početka 2010. do ožujka 2018. godine, u prodajnom salonu trgovačkog društva u Dubrovniku, prvookrivljenik koji je osnovao to društvo i koji stvarno vodi poslovanje, i drugookrivljenica koja kao direktor zastupa to trgovačko društvo; dogovorno i zajednički, u cilju da na štetu tog trgovačkog društva prvookrivljeniku pribave znatnu nepripadnu imovinsku korist; nisu upravljali imovinom trgovačkog društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te su postupili suprotno čl. 252. st. 1. i čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima.
Nakon pružanja usluga ugradnje novih dijelova i popravljanja vozila u tom trgovačkom društvu, prvookrivljenik je, osnovano se sumnja, odlučio ne izdavati račune za obavljene usluge, a novac u gotovini kojeg je dobio na ime tih usluga nije polagao na žiro-račune trgovačkog društva koje to društvo ima kod više poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj. Osnovano se sumnja da je zadržao taj novac za sebe, a da bi to zataškao i omogućio rasknjiženje stanja artikala na materijalnoj kartici na glavnom skladištu, nakon toga je prodao nekoliko rabljenih vozila u vlasništvu trgovačkog društva tako što je drugookrivljenica ispostavila po dva računa od kojih je jedan račun-otpremnica na kojem je neistinito evidentirano da je trgovačko društvo pružilo uslugu popravka kupljenog rabljenog vozila i ugrađivanje novih dijelova, iako to društvo nije obavilo popravak tih vozila, niti ugrađivalo nove dijelove, koji su već prethodno ugrađivani u druga vozila. Ta je usluga tada naplaćena u gotovini bez izdavanja računa, pa te poslovne događaje drugookrivljenica nije evidentirala u poslovne knjige, a taj je novac prvookrivljenik zadržao za sebe.
Postoji osnovana sumnja da je prvookrivljenik dogovarao kupoprodaju rabljenih vozila u vlasništvu trgovačkog društva s kupcima kojima je drugookrivljenica ispostavljala račune sa smanjenom kupoprodajnom cijenom. Razliku između kupoprodajne cijene iskazane na računima i stvarne kupoprodajne cijene koju su kupci plaćali u gotovini, prvookrivljenik nije, osnovano se sumnja, polagao na žiro-račune trgovačkog društva kod poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj, već je taj novac zadržavao za sebe.
Osnovano se sumnja da si je prvookrivljenik opisanim kaznenim djelima pribavio ukupno 486.977,11 kuna oštetivši za taj iznos trgovačko društvo.