Državno odvjetništvo Republike Hrvatske

Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik kao predsjednik Uprave trgovačkog društva, protivno svojim ovlaštenjima, od 28. studenog 2008. do 5. prosinca 2011., sklapao ugovore koji su bili štetni za to trgovačko društvo i nalagao izdavanje robe iz skladišta društva.
Postoji osnovana sumnja da je takav ugovor 28. studenog 2008. s poljoprivrednom zadrugom zaključio ugovor kojim je ugovoreno da će ta poljoprivredna zadruga financirati proizvodnju i kupovati proizvode tog društva po veleprodajnim cijenama (u vrijednosti od 162,000.000,00 kuna) te ih prodavati na tržištu Republike Hrvatske, a on se obvezao odobriti im rabat od 62,50 posto. Ujedno, istog je dana s tom zadrugom zaključio i drugi ugovor kojim je, zbog potrebe prodaje robe velikim kupcima koji robu kupuju isključivo od društva koje on zastupa,  preuzeo obvezu da robu iz svoje vlastite proizvodnje kupuju od poljoprivredne zadruge prema napravljenom planu, uz rabat od 50,50 posto. Slijedom navedenog, u prodaji robe na opisani način, trgovačko društvo je oštećeno za razliku u cijeni u iznosu od 4,372.121,67 kuna.
Postoji osnovana sumnja da je 9. veljače 2009. sa drugim trgovačkim društvom kao zakupcem zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora, opreme i tehnologije i prijenosu ugovora o radu radnika, kojim je tom trgovačkom društvu bez ikakve naknade, do sklapanja kupoprodajnog ugovora, dao u zakup poslovni prostor, opremu i tehnologiju proizvodnje, a koje je trgovačko društvo zakupac koristilo od 3. veljače 2009. do 30. siječnja 2010. bez plaćanja naknade. Opisanim je za trgovačko društvo prouzročena materijalna šteta u iznosu od najmanje od 506.184,44 kuna.
Postoji osnovana sumnja da je od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2011. naložio da se iz skladišta društva zaštitna sredstva isporuče nepoznatim osobama, a da bi to prikrio, naložio je da se za ista sastave računi tehničkom skladištu po proizvođačkim cijenama za navodne radove na uređenju i održavanju kruga, a koja su isporučena u ukupnoj vrijednosti od 2,360.341,00 kuna, a tehničkom skladištu fakturirana po proizvođačkim cijenama u ukupnom iznosu od 784.516,65 kuna, no nisu fakturirana niti naplaćena osobama kojima su isporučena, čime je nepoznatim osobama pribavio materijalnu dobit, na štetu trgovačkog društva, najmanje u iznosu proizvođačkih cijena od 784.516,65 kuna.
Osnovano se sumnja da je 30. lipnja 2011. u Sisku sa drugim trgovačkim društvom iz inozemstva potpisao ugovor o generalnom zastupanju, distribuciji i prodaji; iako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2011. pokrenut postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranjem stečajnog postupka i određena mjera osiguranja postavljanjem privremenog stečajnog upravitelja; a potom 14. prosinca 2011. s tim društvom u inozemstvu zaključio aneks ugovora kojim je izmijenjen članak ugovora na način da društvo koje on zastupa daje, a trgovačko društvo iz inozemstva prihvaća proizvodnju proizvoda iz njihova asortimana, za koje će biti potpisan ugovor o prijenosu dozvola za stavljanje u promet. Istog dana je s tim društvom iz inozemstva zaključio ugovor o prijenosu dozvola za stavljanje u promet, kojim je na to društvo iz inozemstva prenio prava na proizvodnju i prodaju tih sredstava iz njihova asortimana na cjelokupnom inozemnom području, bez ikakve naknade, koji je raskinut po stečajnom upravitelju 5. studenog 2012., čime je za trgovačko društvo iz inozemstva pribavio korist, a društvu u stečaju koje je zastupao prouzročio štetu u točno neutvrđenom iznosu, ali ne manjem od godišnjeg prosjeka prihoda od prodaje tih proizvoda od oko 1,500.000,00 kuna.
Postoji osnovana sumnja da je 19. studenog 2011. s drugim trgovačkim društvom sklopio ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sezona 2011./2012. kojim je preuzeo obvezu da društvo koje zastupa za potrebe drugog društva uveze osnovnu sirovinu, preradi ju, skladišti i isporuči sredstva iz njihova asortimana, za ugovoreni iznos dorade od 48.093,00 kuna iako bi stvarni trošak dorade iznosio 74.137,00 kuna, a prodajom tih proizvoda na tržištu bi drugo trgovačko društvo ostvarilo prihod od 3,222.480,00 kuna. No, do realizacije sklopljenog ugovora nije došlo jer je u tijeku stečajnog postupka stečajni upravitelj društva poništio predmetni ugovor.
Također, osnovano se sumnja da je 25. studenog 2011., s drugim trgovačkim društvom sklopio ugovor o otkupu prava registracije, proizvodnje i distribucije proizvoda iz njihova asortimana,  kojim to drugo trgovačko društvo postaje isključivi vlasnik tog proizvoda, a kao kupoprodajnu cijenu preuzima dugovanje društva koje zastupa, koje može iznositi najviše 227.790,00 eura, što je manje od prosječnog jednogodišnjeg prihoda kojeg je društvo koje zastupa ostvarivalo prodajom tog proizvoda u iznosu oko 1,708.425,00 kuna. Do realizacije sklopljenog ugovora nije došlo jer je u tijeku stečajnog postupka stečajni upravitelj društva poništio predmetni ugovor.
Na opisane načine, postoji osnovana sumnja, okrivljenik je oštetio trgovačko društvo koje je zastupao za ukupan iznos od najmanje 7,162.822,76 kuna.