Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je, nakon provedene istrage, podiglo optužnicu protiv 40 okrivljenih državljana Republike Srbije (1964., 1951., 1959., 1968., 1958., 1965., 1964., 1965., 1961., 1964., 1968., 1968., 1965., 1964., 1964., 1968., 1949., 1972. i 1972.), državljanina Bosne i Hercegovine (1966.) i nepoznatog državljanstva (1963., 1969., 1969., 1965., 1961., 1962., 1964., 1965., 1962., 1963., 1970., 1967., 1965., 1963., 1952., 1964., 1963., 1962., 1972. i 1958.) zbog počinjenja kaznenih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske u svezi s čl. 28. st. 2. OKZ-a RH i zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. u svezi s čl. 28. st. 2. OKZ-a RH. (12. 5. 2016.)
Okrivljenicima se stavlja na teret da su od lipnja 1991. do kraja prosinca 1993. godine u Kninu; za vrijeme oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske i naoružanih agresorskih srpskih paravojnih postrojbi protuustavne tvorevine "Republika Srpska Krajina“; okrivljenik (1964.) do 14. kolovoza 1991. u svojstvu zatvorskog stražara u zatvoru smještenom u zgradi stare bolnice nadređenog ostalim stražarima, a od 14. kolovoza 1991. do početka listopada 1992. godine u svojstvu upravitelja istog zatvora koji je formalno konstituiran kao Okružni zatvor u Kninu, okrivljenik (1951.) kao nadzornik straže i načelnik sigurnosti Okružnog zatvora u Kninu, okrivljenik (1959.) kao nadzornik straže, okrivljenik (1962.) kao načelnik Službe osiguranja u istom zatvoru; svi odgovorni za primjenu propisa međunarodnog ratnog prava; a ostali okrivljenici u svojstvu zatvorskih čuvara postupali protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnih zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977., kao i odredbama Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I). Okrivljenici su u inkriminiranom vremenu fizički i psihički mučili i zlostavljali civile i zarobljene pripadnike hrvatske policije i vojske, te HVO-a, tako da su oštećenici zadobili višestruke teške tjelesne ozljede s posljedicom trajnog narušenog zdravlja, od kojih ozljeda su četiri oštećenika preminula.
Od lipnja 1991. do sredine kolovoza 1991. godine nakon što su u zatvor dovedeni zarobljeni pripadnici hrvatske policije, svakodnevno su fizički i psihički zlostavljani na način da su ih iz zatvorskih soba izvodili na hodnik te tukli po tijelu raznim predmetima, kundacima pušaka, palicama, volovskom žilom, nogama i rukama, vezivali ih žicom za testise i vukli, prijetili im da će biti ubijeni i bačeni u jame, te dozvoljavali civilima i pripadnicima vojske da slobodno ulaze u zatvor i zlostavljaju ih, koje postupanje je imalo za posljedicu fizičke ozljede zarobljenika, višestruke prijelome, ozljede unutarnjih organa, hematome, kao i trajne fizičke i psihičke posljedice po njihovo zdravlje.
Od sredine kolovoza 1991. do početka listopada 1992. godine u Kninu, okrivljeni zatvorski stražari su svakodnevno zlostavljali zarobljene civile i pripadnike policije i vojske uslijed čega je u zatvoru umro jedan zarobljenik. Jednog civila su svakodnevno fizički i psihički zlostavljali na način da su ga izvodili iz zatvorske sobu u hodnik, tukli ga rukama, nogama, drvenim palicama po tijelu sve dok ne bi izgubio svijest. Nakon toga su ga sa još jednim civilom mučili na način da su svakom oko testisa vezali plastičnu posudu sa pet litara vode i tjerali da se sudaraju nanoseći im tako tjelesne ozljede. Od posljedica zlostavljanja jedan je oštećenik preminuo, dok je 2. listopada 1991. okrivljenik (1963.) nožem uboo oštećenika u trbuh, nakon čega mu je nož ugurao u usta i zaokrenuo ga zbog čega je oštećenik umro. Ostali civili su zlostavljani na način da su ih okrivljenici tukli nogama, rukama, gumenim palicama, kundacima pušaka i drugim predmetima po cijelom tijelu uslijed čega su ih teško tjelesno ozlijedili, prisiljavali ih na oralni seks, gasili im opuške po jeziku, u hranu im stavljali sredstva koja su izazivala probavne smetnje, što je sve ostavilo trajne posljedice na njihovo fizičko i psihičko zdravlje.
Od početka travnja 1992. do kraja svibnja 1992. godine u Kninu, nakon što su u prostorije zatvora dovedeni pripadnici HVO-a zarobljeni na području Kupresa, kao i zarobljeni pripadnici hrvatske vojske, okrivljenici su ih svakodnevno izvodili iz sobe na hodnik, tukli ih po tijelu policijskim palicama, kolcima, lancima, kundacima pušaka, na nogama na kojima su nosili vojničke čizme, tjerali ih da se međusobno tuku vrećama punim pijeska, uslijed čega su teško tjelesno ozlijeđeni. Opisano zlostavljanje je na oštećenike ostavilo trajne fizičke i psihičke posljedice, a od zadobivenih ozljeda jedan je oštećenik preminuo 29. travnja 1992.
Od početka veljače 1993. do kraja prosinca 1993. godine okrivljenici su, nakon što su u zatvor dovedeni zarobljeni pripadnici hrvatske vojske, izvodili ih na hodnik, tukli ih po tijelima raznim predmetima, palicama, nogama, rukama, uslijed čega su oštećenici teško tjelesno ozlijeđeni. Jednog oštećenika su zlostavljali na način da su dovodili osobe koje je on morao oralno zadovoljavati, mokrili su po njemu te ga teško tjelesno ozlijedili zbog čega su svi imali trajne fizičke i psihičke posljedice.
Okrivljenicima (1952., 1949., 1972., 1964., 1963., 1958. i 1972.) optužnicom se stavlja na teret da su od sredine rujna 1991. do konca prosinca 1992. godine u Kninu, u Vojnom zatvoru smještenom u vojarni Boško Žunić, zvanom "Južni logor", te u zgradi stare bolnice u Kninu; za vrijeme oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske i naoružanih agresorskih srpskih paravojnih postrojbi protuustavne tvorevine "Republika Srpska Krajina"; postupali protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnih zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977., kao i odredbama Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I). Okrivljenici su od 11. travnja 1992. do sredine svibnja 1992. godine, nakon što su u Vojni zatvor dovedeni hrvatski pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, svakodnevno fizički i psihički zlostavljali zarobljenike na način da su ih pojedinačno izvodili iz zatvorske sobe na hodnik, tukli ih rukama, nogama i raznim predmetima po tijelu, sve dok oni ne bi izgubili svijest. Od posljedica fizičkog zlostavljanja jedan od oštećenika je umro 14. travnja 1992., dok su ostali zarobljenici teško tjelesno ozlijeđeni s posljedicom trajnog fizičkog i psihičkog oštećenja njihovog zdravlja.
Od sredine rujna 1991. do kraja prosinca 1992. godine nakon što su u Vojni zatvor dovedeni zarobljeni pripadnici hrvatske vojske i policije, fizički su ih i psihički zlostavljali na način da su ih tukli po tijelu raznim predmetima, palicama, daskama, metalnim šipkama, nogama i rukama, vezivali ih i vukli za genitalije, uslijed čega su oštećenici teško tjelesno ozlijeđeni. Uz navedeno, dozvoljavali su ostalim vojnicima i civilima da ulaze u prostorije zatvora i da ih zlostavljaju, uslijed čega je jedan oštećenik zadobio ozljedu glave i umro od masivne plućne embolije.
U optužnici je, na temelju odredbe članka 402. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku/08, predloženo da se okrivljenicima koji nisu ispitani tijekom istrage, a njihovo prebivalište i boravište je unatoč zatraženim provjerama ostalo nepoznato, sudi u odsutnosti.