Zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu ispitao je trojicu hrvatskih državljana (1974., 1972. i 1946.) zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona. (21. 12. 2017.)
Postoji osnovana sumnja da je prvoosumnjičenik od 1998. do 2011. godine na području Županije splitsko-dalmatinske kao član uprave jednog društva, po prethodnom dogovoru i zajednički s drugoosumnjičenikom kao drugim članom uprave i predsjednikom skupštine tog društva i s trećeosumnjičenikom kao predsjednikom nadzornog odbora i članom uprave tog društva; u nakani da se na štetu tog društva neosnovano okoriste u velikom iznosu; postupali suprotno odredbama članka 430. u svezi s člankom 252. i člankom 10. stavak 4. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojima su kao članovi uprave bili dužni skrbiti o interesima ovog društva pažnjom dobrog gospodarstvenika i nisu smjeli postupati s imovinom društva kao da je njihova vlastita. Osnovano se sumnja da su bili svjesni kako društvo ne ostvaruje dobit iz koje bi se mogli naplatiti te su izdali nalog da se novac uplaćen kao članski udjeli u temeljnom kapitalu društva bez pravne osnove prenesu na njihove štedne depozite.
Postoji osnovana sumnja da je 15. ožujka 2010. na štedni račun prvoosumnjičenika prenesen iznos od 1.824.529,00 kuna, a na štedni račun drugoosumnjičenika iznos od 1.552.739,42 kuna te na štedni račun trećeosumnjičenika iznos od 1.932.204,78 kuna, kao i isplata gotovine u iznosu od 36.477,26 kuna. Na ove su iznose od 15. ožujka 2010. do 3. svibnja 2016., na ime kamate na štednju, od tog društva naplatili 3.881.792,58 kuna pa je na opisani način društvo oštećeno za ukupan iznos od 9.325.764,21 kunu s osnova prisvojenog novca i kamata na štednju obračunatih na taj novac.
Postoji osnovana sumnja i da je 9. listopada 2007. prvoosumnjičenik zastupajući isto društvo kao kupac, bez prethodne ovlasti skupštine tog društva, kupio od trgovačkog društva poslovni prostor na način da je jedan kupac za 1/6 trećeosumnjičenik koji je uplatio 100.000,00 eura, a drugi kupac društvo koje je uplatilo 500.000,00 eura iz kredita dobivenog od jedne banke. Ta je banka 17. lipnja 2008. potraživanje s osnova kredita naplatila u iznosu od 3.679.065,66 kuna sa štednog depozita tog društva u toj banci, nakon čega su drugoosumnjičenik i trećeosumnjičenik kupili od tog društva taj poslovni prostor za cijenu koja je za 101.344,16 kune bila niža od cijene koju je platilo to društvo. Postupajući na opisani način, osnovano se sumnja da su osumnjičenici oštetili to društvo na razlici cijene za 101.344,16 kuna i za troškove koje je imalo u vezi kupoprodaje za ukupno 298.007,48 kuna.
Osnovano se sumnja da je od 1999. do 2010. godine, prvoosumnjičenik po prethodnom dogovoru s drugoosumnjičenikom i sedmoosumnjičenicom (članovi uprave društva); u nakani da trgovačkom društvu na štetu društva pribavi veliku neosnovanu korist; zastupajući oba društva zaključivali ugovore o suradnji na temelju kojih su u korist ovog trgovačkog društva naplaćivali cijene primljenih usluga koje su bile više od tržišnih ili nisu naplaćivali tržišne cijene pruženih usluga. Postupajući na opisani način, osnovano se sumnja da su oštetili društvo za točno neutvrđeni iznos ali svakako veći od 60.000,00 kuna.
Postoji osnovana sumnja da su od 1998. do 2011. godine prvoosumnjičenik, drugoosumnjičenik i sedmoosumnjičenica, zastupajući društvo kao najmoprimca, zaključivali ugovore o najmu poslovnog prostora s trećeosumnjičenikom i drugoosumnjičenikom za najamninu koja je viša od tržišne, čime su na štetu društva pribavili trećeosumnjičeniku i drugoosumnjičeniku korist za točno neutvrđeni iznos ali svakako veći od 60.000,00 kuna.
S obzirom na činjenicu da nisu ispunjeni zakonom određeni uvjeti za određivanje istražnog zatvora protiv osumnjičenika, oni su nakon ispitivanja pušteni na slobodu.