Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu je nakon provedene istrage podiglo pred Županijskim sudom u Varaždinu optužnicu protiv hrvatskog državljanina (1943.), austrijskog državljanina (1971.), hrvatske državljanke (1980.) i trgovačkog društva iz Varaždina zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/2011 i pomaganja u počinjenju tog kaznenog djela. (4. 8. 2015.)
Prvookrivljenika i drugookrivljenika se tereti da su sklopili ugovor kojim je dioničko društvo u većinskom vlasništvu prvookrivljenika prodalo nekretnine društvu kojem je direktor drugookrivljenik za iznos od gotovo 7,000.000,00 eura, a zatim su 30. listopada 2007. sklopili ugovor o razvoju projekta, kojim se drugo društvo (u vlasništvu prvookrivljenika) obvezalo društvu koje kupuje nekretnine pružati podršku prilikom stjecanja tih nekretnina i ishođenja pravomoćne lokacijske dozvole, ali s unaprijed stvorenim planom da se navedeni poslovi i usluge iz ugovora neće obaviti. Naime, temeljem takvog fiktivnog ugovora će društvo kupac nekretnina isplatiti dio kupoprodajne cijene za kupljene nekretnine drugom društvu (u vlasništvu prvookrivljenika), a ne dioničkom društvu koje je nekretnine prodavalo. Društvo kupac nekretnina je platilo drugom društvu (u vlasništvu prvookrivljenika) iznos veći od 4,300.000,00 kuna za neobavljene poslove i usluge čime je pribavljena protupravna korist tom društvu na štetu dioničkog društva prodavatelja nekretnina. Umanjenjem kupoprodajne cijene ujedno je drugookrivljenik izbjegao da njegovo društvo plati porez na promet nekretnina na stvarni iznos kupoprodajne cijene te je neosnovano odbio porez na dodanu vrijednost neistinitim prikazivanjem da mu je drugo društvo obavilo uslugu. Na opisani način je oštetio proračun Republike Hrvatske za više od 960.000,00 kuna.
Prvookrivljenika se tereti i da je u lipnju 2008. godine sklopio ugovor o prijenosu poslovnog udjela kojim je prenio svoj poslovni udio u trgovačkom društvu u njegovom vlasništvu na dioničko društvo u kojem je većinski vlasnik za iznos veći od 13,500.000,00 kuna uz obavezu da prethodno poveća vrijednost poslovnog udjela koji se prenosi, pa je u temeljni kapital društva unio nekretnine u svojem privatnom vlasništvu, ali ih je prethodno opteretio založnim pravom zbog čega je njihova vrijednost iznosila 8,400.000,00 kuna. Prvookrivljenik je nakon toga iste nekretnine opteretio sa dva založna prava u svoju korist, s ciljem da im time prividno umanji vrijednost i da ih po tako umanjenoj vrijednosti proda. Tereti ga se da je u siječnju 2012. godine kao direktor dioničkog društva sklopio ugovor s trećeokrivljenicom (direktoricom četvrtookrivljenog trgovačkog društva, ujedno i članicom nadzornog odbora dioničkog društva i njegovom bliskom srodnicom) kojim je dioničko društvo prenijelo stečeni poslovni udio društva u vlasništvu prvookrivljenika nominalne vrijednosti 8,400.000,00 kuna četvrtookrivljenom društvu za iznos od svega 20.000,00 kuna. Na opisani način prvookrivljenik i četvrtookrivljeno trgovačko društvo su stekli nepripadnu korist veću od 9,400.000,00 kuna, dok su dioničko društvo oštetili za više od 13,500.000,00 kuna, a taj je iznos društvo platilo prvookrivljeniku za stjecanje poslovnog udjela, iako taj udio kao niti nekretninu dioničko društvo nema u vlasništvu.