Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je pred Općinskim sudom u Zadru optužnicu protiv hrvatskog državljanina (1957.) zbog počinjenja kaznenoga djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. i u vezi čl. 61. KZ-a/97. (30. 6. 2015.)
Okrivljenika se tereti da je počinio kazneno djelo prijevare na način da je od siječnja 1992. godine do 23. lipnja 2015. u Zadru, kao pripadnik jedinice; iako svjestan da je ustrijelnu ranu desnog bedra zadobio 29. rujna 1991. na otoku Pašmanu tijekom vožnje osobnim automobilom kojim je upravljao iz smjera Banja prema Ždrelcu; prikazao kao ozljedu zadobivenu prilikom prolaska uz vojarnu.
Tereti ga se da je navedenog dana upravljao osobnim vozilom te mu je tijekom vožnje, na njegovo traženje, putnik sa stražnjeg sjedala predavao napunjen pištolj i nehotice povukao okidač pogodivši ga pritom u predjelu bedra desne noge zbog čega mu je istog dana ukazana liječnička pomoć u Općoj bolnici Zadar. Tom prilikom okrivljenik je uređujućem liječniku rekao da se radilo o samoranjavanju, a tereti ga se da je; u cilju da se u znatnoj mjeri nepripadno materijalno okoristi; zapovjedniku neistinito predočio kako je tu ozljedu zadobio u Zadru prilikom prolaska uz vojarnu gdje je bio upućen radi čuvanja objekta bivše TO Zadar na način da je na njegovo vozilo iz navedene vojarne bila otvorena vatra iz automatskog oružja pri čemu je ranjen u desnu natkoljenicu.
Po navedenoj osnovi zapovjednik mu je 1. siječnja 1992. izdao potvrdu o ranjavanju pripadnika oružanih snaga koju je on 24. veljače 1994. priložio uz zahtjev za priznanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava po tom osnovu nadležnoj Upravi za obranu, iako nisu bili ostvareni uvjeti iz Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata te Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Rješenjem ministarstva od 2. svibnja 1996., a temeljem te potvrde, mu je nepripadno priznato svojstvo ratnog vojnog invalida devete grupe sa 30 posto oštećenja organizma te prava na osobnu invalidninu, a rješenjem nadležne područne službe od 23. studenog 2007. pravo na invalidsku mirovinu slijedom kojih mu je nepripadno isplaćen iznos od 41.987,15 kuna (osobna invalidnina i posebni doplatak) te 8.545,26 kuna (osigurnina) i jednokratna novčana pomoć, a dodijeljene su mu u vlasništvo i dionice jednog trgovačkog društva rješenjima o ustupanju bez naplate od 18. ožujka te 3. prosinca 1997. (ukupno 82 dionice u vrijednosti od najmanje 6.900,00 tadašnjih DEM). Po osnovi invalidske mirovine isplaćen mu je iznos od najmanje 909.302,45 kuna, a iz svega navedenog, okrivljenika se tereti da se nepripadno okoristio za ukupno 959.834,86 kuna na štetu Republike Hrvatske.