Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv šestorice hrvatskih državljana, i to protiv prvookrivljenika (1972.) zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona/11 te protiv preostalih petero okrivljenika (1959., 1980., 1981., 1975. i 1963.) zbog počinjenja kaznenih djela pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona/11 u svezi članka 38. Kaznenog zakona/11. (8. 5. 2015.)
U optužnici se prvookrivljenika tereti da je od veljače 2005. do ožujka 2007. godine u Zagrebu; kao odgovorna osoba jednog trgovačkog društva iz Zagreba; osmislio način na koji će iz tog trgovačkog društva neosnovano obavljati isplate u svoju korist te je tako nalagao neosnovana plaćanja sa žiro-računa tog društva na žiro-račune više drugih trgovačkih društava, koja su trgovačkom društvu prvookrivljenika; prema prethodnom dogovoru; izdavala račune za neobavljene usluge.
Ujedno, drugookivljenika se tereti da je prvookrivljeniku; prema prethodnom dogovoru; u tome pomagao, na način da je ili pronalazio odgovorne osobe raznih trgovačkih društava i s njima dogovarao da trgovačkom društvu prvookrivljenika izdaju račune za neobavljene usluge ili je, u istu svrhu, pronalazio osobe koje su po njegovom nalogu bili upisani kao formalne odgovorne osobe u pojedinim trgovačkim društvima, dok je stvarni donositelj odluka bio drugookrivljeni.
Nakon što bi drugookrivljeni osobno sastavio račune za nepostojeće marketinške usluge oglašavanja, najma vozila kao i druge usluge, ili bi formalnim direktorima trgovačkih društava naložio da to učine, takve račune je dostavljao u trgovačko društvo u kojem je prvookrivljenik odgovorna osoba. Potom je prvookrivljenik, znajući da zaračunate usluge nisu nikad obavljene, naložio njihovo plaćanje, a po plaćanju drugookrivljenik je osobno ili putem formalnih direktora tih trgovačkih društava podizao novčana sredstva i predavao ih prvookrivljeniku.
Tako je u navedenom razdoblju drugookrivljenik, u opisanom cilju, angažirao preostale okrivljenike (od trećeg do šestog) da postanu direktori više trgovačkih društava iz Zagreba, nakon čega su mu, na njegovo traženje, na opisani način, izdavajući račune za nepostojeće usluge, pomogli u realizaciji postupanja dogovorenog sa prvookrivljenikom, iako su bili svjesni da izdaju račune za neobavljene usluge. Nakon toga su podizali ili omogućili drugookrivljeniku da podigne uplaćena novčana sredstva za neobavljene usluge, koje je potom drugookrivljenik predavao prvookrivljeniku, čime si je prvookrivljenik pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 2,818.486,09 kuna.
Prvookrivljenik je ujedno, u istom razdoblju, naložio plaćanje računa za neobavljene usluge za još dva trgovačka društva iz Zagreba, iako je znao da te usluge nisu obavljene, i to u ukupnom iznosu od 144.645,00 kuna.
Opisanim radnjama prvookrivljenik je oštetio trgovačko društvo u kojem je odgovorna osoba za ukupan iznos od 2,967.131,09 kuna.
Neosnovanim knjiženjem troškova po računima za neobavljene usluge u trgovačkom društvu u kojem je prvookrivljenik odgovorna osoba, oštetio je i državni proračun za iznos od 593.426,22 kuna s osnove poreza na dobit.