Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je žalbu na presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom su prvooptuženik (1955.) i drugooptuženik (1957.) oslobođeni od optužbe da su kao odgovorne osobe jednog instituta počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona/11. (8. 11. 2017.)
Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Optuženike se teretilo da su, kao odgovorne osobe jednog instituta u Zagrebu, 11. listopada 2001., nezakonitim radnjama ishodili na skupštini nezakonitu odluku o prijenosu prava vlasništva građevinskog zemljišta u korist privatne tvrtke dvojice optuženika, kojom im se radi dugovanja u iznosu od ukupno 1.040.000,00 kuna daje u vlasništvo zemljište vrijedno oko 1,5 milijuna eura, odnosno da su članovima skupštine prezentirali da će oni, kao privatna tvrtka, lakše ishoditi kredite za izgradnju centra za dnevnu skrb invalidnih osoba i sportske dvorane. Pritom su prešutjeli činjenicu da na računu instituta ima dovoljno sredstava za podmirenje navedenog duga kao i da im je zemljište dodijeljeno, po povlaštenim uvjetima, isključivo radi ostvarenja humanitarne svrhe, a da su nakon toga, 17. svibnja 2002., navedena tvrtka i drugooptuženik (kao potpisnici kupoprodajnog ugovora) navedeno zemljište prodali, čime je toj tvrtki pribavljena protupravna imovinska korist u iznosu od 4.788.014,39 kuna, a drugooptuženiku protupravna imovinska korist u iznosu od 4.790.292,47 kuna.
U bitnome, u žalbi se navodi da je sud nekritički prihvatio obranu optuženika da se optuženicima inkriminira raspolaganje zemljištem u vlasništvu instituta, a da institut može slobodno raspolagati zemljištem, da je sud nekritički prihvatio i određenu financijsku dokumentaciju naknadno dostavljenu od strane optuženika kao i da je nekritički prihvatio nalaz građevinskog vještaka iako se taj nalaz temelji na pretpostavkama, bez podloge u relevantnoj dokumentaciji slijedom čega je sud pogrešno zaključio da su ulaganja optuženika u projekt bila veća od cijene koju su ostvarili prodajom zemljišta.
Slijedom navedenog, državno odvjetništvo u žalbi zaključuje kako se ne može prihvatiti stanovište suda da optuženici nisu stekli imovinsku korist u vidu razlike između kupoprodajne i prodajne cijene zemljišta, te kako je sud neosnovano priznao optuženicima određena ulaganja u projekt, za koja državno odvjetništvo ocjenjuje da su fiktivna i da se temelje na naknadno izrađenoj fiktivnoj dokumentaciji.
U žalbi je predloženo da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.