Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv hrvatskog državljanina (1957.) zbog počinjenja kaznenog djela poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. st. 4. Kaznenog zakona/97. (15. 4. 2016.)
Okrivljenika se tereti da je od druge polovine 2005. do 4. veljače 2008. u Zagrebu; u svojstvu člana uprave jednog dioničkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske, a u nakani pribavljanja značajne nepripadne materijalne dobiti na štetu imovine tog društva; istupajući u ime društva, najprije sam pronašao stan i dogovorio s prodavateljem kupoprodaju stana u Zagrebu (Bužanova ulica, ukupne površine 127,55 kvadratna metra od čega 108,25 kvadratna metra stambene površine, 1,50 metra spremišta i 17,80 unutarnjeg parkirnog mjesta).
Nakon toga je okrivljenik od predsjednika uprave društva zatražio da u ime tog društva kao kupca s prodavateljem zaključi ugovor o kupoprodaji tog stana, što je predsjednik uprave, na okrivljenikovo traženje, i učinio, odnosno 5. listopada 2005. je potpisao unaprijed pripremljen i od strane prodavatelja potpisan i službenim pečatom ovjeren ugovor o kupnji navedenog stana. Također na traženje okrivljenika, predsjednik uprave tog društva s prodavateljem je potpisao i pripadajuće anekse ugovora o kupoprodaji stana i to 6. lipnja 2006. i 4. listopada 2006. kojima je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 1,683.454,43kune za stan i spremište te 63.812,71 kune za parkirno mjesto u garaži, koju je navedeno društvo isplatio prodavatelju.
Okrivljenik je ujedno zatražio od predsjednika uprave društva da u ime društva kao najmodavca potpiše ugovor o najmu od 27. travnja 2006., temeljem kojeg mu je stan iznajmljen, sve kako bi osigurao pravnu osnovu da mu taj stan bude prodan, pa je potom u cilju realizacije stjecanja vlasništva nad tim stanom, od predsjednika uprave zatražio da u ime društva s njime kao kupcem zaključi ugovor o kupoprodaji stana po povlaštenoj cijeni, nižoj od tržišne cijene i u tom cilju predao mu unaprijed sastavljeni kupoprodajni ugovor od 8. svibnja 2007.
Predsjednik uprave društva, suprotno obvezi vođenja poslova društva i brige o imovini društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, potpisao je navedeni ugovor u ime prodavatelja (društva) u kojem je kupoprodajna cijena stana određena sukladno odluci uprave društva o prodaji stanova, garaža i poslovnog prostora u vlasništvu društva od 8. svibnja 2003. i odluci o izmjeni odluke o prodaji stanova, garaža i poslovnog prostora u vlasništvu društva od 21. travnja 2004. u iznosu od 60 posto bazne cijene, pri čemu je kao bazna cijena stana uzet iznos po kojem je društvo kupilo stan od prodavatelja u iznosu od 229.273,50 eura (1,683.454,43 kune), iako su obojica znali da je cijena stana u razdoblju nakon kupnje stana po ugovoru od 5. listopada 2005., povećana i da nije osnovano odrediti kao baznu cijenu stana (kao osnovu za izračun cijene stana) cijenu iz tog ugovora, već cijenu usklađenu s porastom njegove vrijednosti, utvrđene po za to ovlaštenoj osobi (vještak).
Znajući da ta cijena iznosi najmanje 247.503,00 eura odnosno protuvrijednost od 1,816.669,00 kuna, predsjednik uprave je potpisavši takav ugovor omogućio okrivljeniku da se nepripadno okoristi u iznosu od 133.214,57 kuna, za koji je oštećeno navedeno društvo.
U odnosu na predsjednika uprave društva, rješenjem ovog državnog odvjetništva od 15. ožujka 2015. prekinuta je istraga jer ga zbog raspravne nesposobnosti nije moguće ispitati.