U parničnom predmetu tužitelja Geodetski zavod d.d. Osijek protiv tuženika Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je usvojio žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenu protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu koji se odnosio na zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog izmakle dobiti i povrat stvari u prijašnje stanje. (19. 1. 2016.)
Zahtjev tužitelja odnosio se na povrat u posjed pokretnine zrakoplova tipa AN-2 (godina proizvodnje 1976.), na uspostavu prijašnjeg stanja na zrakoplovu na način da se zrakoplov dovede u tehnički ispravno stanje za letenje te zahtjev za naknadom štete na ime izmakle dobiti u visini od 9,193.898,40 kuna s pripadajućom kamatom tekućom od 2003. godine do isplate, što bi iznosilo ukupno oko 22,000.000,00 kuna. Prvostupanjski sud je svojom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Dodajemo kako je tužitelj navedeni zrakoplov stekao u vlasništvo kupnjom cjelokupne imovine od jednog stečajnog dužnika temeljem rješenja Trgovačkog suda u Osijeku iz 2003. godine, no predmetni zrakoplov bio je mobiliziran u kolovozu 1991. godine kada je i prešao u posjed Republike Hrvatske i kada je bio u letnom stanju.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je prihvatio stavove državnog odvjetništva iznesene u žalbi i preinačio pobijanu presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev. U drugostupanjskoj presudi Visoki trgovački sud zauzeo je stav kako je za osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu štete povratom zrakoplova u prijašnje stanje na način da ga tuženik dovede u tehnički ispravno stanje za letenje, odlučna činjenica kakvoće posjeda tužitelja u trenutku nastanka štete zbog koje predmetni zrakoplov nije u letnom stanju, kao i činjenica je li tuženik koristio predmetni zrakoplov na način primjeren onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
Zbog činjenice da je predmetni zrakoplov bio mobiliziran i u posjedu tuženika od 1. kolovoza 1991. do 10. travnja 1994. nakon čega je vraćen vlasniku, trgovačkom društvu koje je prednik tužitelja, a da je nakon toga 1994. ponovno vraćen tuženiku radi obavljanja radova odnosno popravka zrakoplova, nakon čega je isti ostao u posjedu tuženika u dogovoru s ranijim vlasnikom koji je dozvolio i njegovo korištenje, sud zaključuje da je tuženik bio pošteni posjednik u trenutku nastanka štete na zrakoplovu, radi koje zrakoplov nije u tehnički ispravnom stanju za letenje te da je tuženik osnovano koristio stvar na način primjeren onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
Također, sud je odbio zahtjev tužitelja u pogledu zahtjeva za naknadom štete na ime izmakle koristi jer je utvrdio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao osnovanost svog zahtjeva u odnosu na konkretno ugovorene poslove koje bez predmetnog zrakoplova ne bi mogao obaviti ili da bi te poslove morao obaviti u manjem opsegu ili uz veće troškove ili da nije mogao preuzeti neke poslove jer ih bez predmetnog zrakoplova nije mogao obaviti i sl. Sud ističe da je tužitelj bio dužan dokazati da mu je, zbog ponašanja tuženika u vidu gornjih činjenica, nastala šteta, a što tužitelj nije dokazao.