Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zaprimilo je presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu objavljenu 30. travnja 2019. pod posl. br. P-2532/18 kojom se u ponovljenom postupku odbija tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske kojim se tuženiku T. O., tuženiku S. G. i tuženiku M. N. K. nalaže solidarno platiti tužitelju Republici Hrvatskoj 107.563,38 kuna s osnove regresnog potraživanja. (9. 5. 2019.)
Ovoj regresnoj parnici prethodio je pravomoćno okončan parnični postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Gospiću zbog naknade štete, a ta je iznos predmet potraživanja u ovoj regresnoj parnici. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu visinu potraživanja u regresnom postupku dokazalo je pravomoćnom i ovršnom odlukom Općinskog suda u Gospiću, utemeljenoj na utvrđenim činjenicama i psihijatrijskom vještačenju provedenom u tom predmetu. Kako su, dakle, sve činjenice koje je potrebno utvrditi u regresnom postupku već utvrđene i dokazane u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Gospiću, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu nije počinilo gaf kada u regresnom postupku nije predložilo ponovno provođenje psihijatrijskog vještačenja. S obzirom da su tuženici tijekom prvostupanjskog postupka osporavali opseg i visinu isplaćene naknade štete koju je Republika Hrvatska isplatila oštećenima, to su upravo tuženici ti koji su bili dužni predložiti dokaze kojima bi osporili visinu isplaćene naknade. Uostalom, takva njihova dužnost proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 567/15 od 4. svibnja 2016. i u njoj zauzetog pravnog shvaćanja da je u regresnim parnicama u slučaju osporavanja opsega i visine isplaćene naknade, teret dokazivanja na tuženiku, a ne na tužitelju.
Stoga će Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu izjaviti žalbu protiv navedene presude jer smatra da ona iz prethodno navedenih razloga nije na zakonu utemeljena.