Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv hrvatskog državljanina (1960.) zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona te kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ-a. (11. 7. 2019.)
Okrivljenika se tereti da je tijekom 2007. godine, u svojstvu generalnog direktora trgovačkog društva sa sjedištem u Zagrebu, u nakani da na štetu tog trgovačkog društva pribavi znatnu imovinsku korist za drugo trgovačko društvo, 1. travnja 2007. zaključio ugovor o poslovnoj suradnji na području promidžbenih aktivnosti na temelju kojeg je drugo trgovačko društvo ispostavilo račun od 6. prosinca 2007. prvom trgovačkom društvu.
Ujedno, zaračunate su usluge produkcije u iznosu od 191.900,00 kuna bez PDV odnosno u iznosu od 234.118,00 s PDV-om, iako te usluge nikada nisu isporučene prvom trgovačkom društvu koje je račun priznalo i odobrilo premda je znalo da te usluge nisu izvršene niti su u tom trgovačkom društvu zaprimljene snimke zaračunatih filmova, pri čemu je okrivljenik morao znati da je vrijednost tih usluga višestruko uvećana u odnosu na cijenu koja je tada bila na tržištu u Republici Hrvatskoj. Na opisani je način drugo trgovačko društvo za ovakve usluge platilo svom podizvođaču cijenu od svega 19.875,00 kuna bez PDV-a, čime je omogućeno da drugo trgovačko društvo za nikad isporučene, a uz to i višestruko skuplje zaračunate usluge, 21. prosinca 2007. naplati od prvog trgovačkog društva iznos od 234.118,00 kuna. Okrivljenika se tereti da je drugom trgovačkom društvu pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 234.118,00 kune oštetivši prvo trgovačko društvo.
Okrivljenika se tereti da je tijekom prosinca 2007. godine, u istom svojstvu, znajući da je prvo trgovačko društvo obveznik primjene Zakona o javnoj nabavi; u nakani da navedenom drugom trgovačkom društvu omogući nepripadno dobivanje poslova izravnim ugovaranjem; tijekom prosinca 2007. godine dao suglasnost na naloge za nabavu istovrsne robe (poslovnih darova) prema ponudi tog trgovačkog društva u ukupnoj vrijednosti iznad 20.000,00 kuna izravnim ugovaranjem. Okrivljenog se tereti da je pritom bio svjestan kako prethodno nije provedeno javno prikupljanje ponuda niti ograničeno prikupljanje ponuda kako je to propisano, pa je tako dao suglasnost na nalog od 20. prosinca 2007. za nabavku ručnih satova, na nalog od 20. prosinca 2007. za nabavku novčanika i drugih darova te na nalog od 20. prosinca 2007. za nabavku novčanika, dok je u odnosu na nalog od 27. prosinca 2007. za nabavku ručnih satova ovlastio predstojnika ureda uprave da za vrijeme njegove odsutnosti da suglasnost. Navedena roba je potom na taj način i nabavljena od drugog trgovačkog društva koje je potom od 21. prosinca 2007. do 28. prosinca 2007. ispostavilo račune za isporuku poslovnih darova u ukupnom iznosu od 91.198,66 kuna, a te je račune platilo prvo trgovačko društvo. Na opisani način je drugo trgovačko društvo privilegirano na tržištu javnih sredstava i time mu je pribavljena nepripadna korist u vidu zaračunate provizije za te poslove u ukupnom iznosu od 14.908,68 kuna.
U optužnici je predloženo oduzimanje imovinske dobiti od drugog trgovačkog društva u ukupnom iznosu od 249.026,68 kuna.