Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu zaprimilo je presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je potvrđena prethodno donesena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. studenoga 2020. te je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske za iznos od 127.117.660,00 kuna s pripadajućim kamatama. (23. 2. 2021.)
Presudom je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske kao tužitelja kojim je naloženo tuženiku da u stečajnu masu P. d.d. u stečaju, uplati iznos od 127.117.660,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 67.909.100,00 kuna od 27. svibnja 2004. te na iznos od 59.200.560,00 kuna od 18. studenoga 2003. Presudom je naloženo tuženiku da Republici Hrvatskoj kao tužitelju nadoknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 260.120,00 kuna.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pokrenulo je ovaj parnični postupak u zastupanju Republike Hrvatske, Ministarstva obrane i Ministarstva financija kao vjerovnika u stečajnom postupku koji je otvoren nad društvom P. d.d. u stečaju 2006. godine. Tužbenim zahtjevom tražilo se da sud utvrdi kako su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi, ugovori o prijenosu poslovnih udjela koji su sklapani između trgovačkog društva nad kojim je naknadno otvoren stečajni postupak i odgovorne osobe. Predmet prijenosa su bili udjeli u drugim društvima i ugovori o raspolaganju nekretninama time da su navedeni pravni poslovi sklopljeni i da temeljem njih nije izvršena isplata kupoprodajne cijene, niti je radi naplate kupoprodajne cijene bio pokrenut kakav sudski postupak. Opisanim postupanjem tuženika oštećeni su stečajni vjerovnici P. d.d. u stečaju, a među njima i Republika Hrvatska.
Sud je u ovom postupku zaključio da je u vrijeme poduzimanja pravnih radnji tuženik kao direktor morao znati da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje, jer je njegov račun višekratno bio blokiran te nije mogao obavljati plaćanja. Također je morao znati kako će prenošenjem poslovnih aktivnosti društva bez da su se podmirile sve obveze, kao i prodajom imovine društva i prenošenjem djelatnosti na druge pravne osobe doći do oštećenja vjerovnika. Sud je utvrdio da cijena za imovinu u konkretnoj pravnoj stvari nije plaćena te je zaključio da su pravne radnje dužnika poduzete s namjerom oštećenja vjerovnika, kao i da je osoba prema kojoj je radnja poduzeta znala ili morala znati za namjeru jer se radi o povezanim osobama.